Dana 22. rujna 1991. dogodio se pokolj u selu Svinjarevci pored Vukovara. Malo tko zna o ovome zločinu. U mjesto su upale četničke horde i JNA iz Srbije i ubile 34 mještana tog slavonskog sela.
Svinjarevci su selo u općini Bogdanovci sa 386 stanovnika u odnosu na prijeratnih 765. Smješteni su južno od Vukovara u blizini drugog hrvatskog mučeničkog sela Berak i velikog četničkog uporišta u Domovinskom ratu Negoslavci.
U Svinjarevcima su pronađene četiri masovne grobnice , uglavnom posmrtni ostaci civila, stanovnika mirnog srijemskog sela .
Četvrta masovna grobnica pronađena je u blizini Vukovara, uz cestu prema Oroliku u blizini sela Svinjarevci, u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci
Srpska vojska počinila je nebrojene zločine u istočnoj Slavoniji. Uslijed toga postoji niz mjesta zločina za koje zbog brojnosti hrvatska javnost nije upoznata. Svinjarevci su samo jedno od brojnih mjesta stradanja i zločina srpske vojske u istočnoj Slavoniji o kojima se malo zna.
Program obilježavanja započeo je svetom misom zadušnicom u crkvi sv. Martina u Svinjarevcima, a potom je nastavljen svečanim mimohodom od Vatrogasnog doma prema spomen obilježju na mjesnom groblju gdje je se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odala počast svim žrtvama Domovinskog rata.
Večer uoči obljetnice, mještani Svinjarevaca zapalili su 34 lampiona za svoje poginule i nestale mještane i to od Trga hrvatskih branitelja u središtu mjesta do mjesnoga groblja.
Povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 18. travnja 2002., Županijski sud u Osijeku je 29. srpnja 2020. donio osuđujuću presudu protiv okrivljenog R.B. kojom ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, dok je u protiv okrivljenog D.Đ. optužba odbijena na temelju Zakona o općem oprostu. Okrivljenike se optužnicom teretilo da su tijekom studenoga 1991., u Svinjarevcima, kao pripadnici paravojnih postrojbi, sudjelujući u oružanim sukobima protiv legalnih tijela Republike Hrvatske, a nakon što je mjesto Svinjarevci okupirano, s ciljem širenja straha među preostalim civilnim stanovnicima, noću došli u kuću u kojoj su stanovali supružnici stari oko sedamdeset godina, pri čemu je jedno od njih bilo teško pokretno uslijed bolesti te ih pucajući iz vatrenog oružja usmrtili i potom izmasakrirali tijela.
Po žalbi okrivljenog R.B. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. travnja 2021. donio rješenje o ukidanju prvostupanjske presude te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Poznat je slučaj Maje i Dragana Jagrića koji su kao bebe (bili su poslani na sigurno) ostali bez roditelja koji su ubijeni u crvenom Yugu nakon što su pokušali pobjeći iz pakla Svinjarevaca na današnji dan. Njihova majka Zdenka imala je 26, a otac Damir 28 godina. Njih je pronašao vukovarski branitelj Stjepan Ivić. U automobilu su ubijene još dvije osobe iz Svinjarevaca, jedan muškarac i jedna žena.
Mladen Pavković predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91, početkom ove godine, kada je otkrivena četvrta masovna grobnica u blizini Svinjarevaca, kazao je: Ministarstvo hrvatskih branitelja se trudi da se što prije pronađu nestali, pa se svako malo obavljaju neka iskopavanja, osobito u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i drugdje. Međutim, ljudi kao da su u “zemlju propali”. Nije istina da ni nakon toliko godina, od početka Domovinskog rata, baš nitko ne zna gdje su svoje živote okončali toliki civili, hrvatski branitelji. Ministarstvo branitelja čak je ponudilo i nagradu onima koji otkriju neku od grobnica, ili masovnih grobnica. Ni to ne pomaže. Srbi šute o takvim stvarima. Hrvatska je inače prekrivena masovnim grobnicama. Koliko je samo nevinih Hrvata stradalo nakon II. svjetskog rata. Dakle, nije istina da Hrvatska u ovom trenutku traži samo 1800 osoba, već je istina da ih traži na desetine tisuća, ako pribrojimo i one koji su nestali u vrijeme vladavine Josipa Broza. Među svima njima, traga se i za dr. Ivanom Šreterom, koji je 1991. nestao iz srpskog logora Bučje. A traže se i kosti Andrije Hebranga kojeg je po nalogu Josipa Broza ubila Udba, pretpostavlja se 1949 u Beogradu.
U Hrvatskoj trenutačno ima oko 150 masovnih grobnica iz Domovinskog rata. Znaju se imena ljudi koji su pronađeni na tim mjestima, a koje su na najokrutnije načine ubili srpski teroristi. Ali, i dalje se postavlja pitanje – Koliko je srpskih i inih zločinaca dosad odgovaralo i bilo kažnjeno zbog masovnih ubijanja nevinih ljudi, pretežno žena, djece, starca? Nažalost, može ih se na prste nabrojiti. Ako imamo 150 masovnih grobnica, u prosjeku, nema ni jednog po grobnici, tko bi odgovarao za ta ubojstva!? Znači, za 150 masovnih grobnica trebala su biti na robiji barem 150 ratnih zločinaca, tim više što ratni zločin ne zastarijeva. Tko je kriv, tko možebitno zataškava što ti koji su masovno ubijali izmiču pravdi, mnogi čak i punih 31 godinu?
Danas, ako netko pobjegne s mjesta prometne nesreće policija ga relativno brzo nađe, za nekoliko sati ili za nekoliko dana. A kako nitko ne može pronaći tolike ljudi, kako nitko, primjera radi, ne može „pročešljati“ Maceljsku šumu i izvaditi kosti svih mučki ubijenih Hrvata od strane Brozova režima, pa da znamo tko su ti ljudi kojima svake godine palimo svijeću i za njih se molimo? Osim toga, na iznimno malom broju masovnih grobnica pišu imena stradalih. Istaknute su samo brojke ubijenih. Halo! Nisu ljudi brojevi!
