Nedjelja Božjega milosrđa, koja se slavi prve nedjelje nakon Uskrsa, predstavlja vrhunac štovanja Božjeg milosrđa, kako ga je objavio sam Isus preko svete Faustine Kowalske, poljske redovnice i mističarke. U duhu ove svetkovine, vjernici diljem svijeta prisjećaju se neizmjerne ljubavi i sućuti Božjeg Srca – izvora nade za ranjeno čovječanstvo.
Put do uvođenja ove svetkovine bio je dug gotovo sedam desetljeća. Sve je započelo 22. veljače 1931. godine, kada se Isus ukazao s. Faustini, tražeći dvije stvari: slikanje slike Milosrdnog Isusa s riječima “Isuse, uzdam se u Tebe” te uspostavu posebne svetkovine u čast Božjega milosrđa na prvu nedjelju po Uskrsu. Taj datum nije bio slučajan – upravo tada Crkva ulazi u osminu Uskrsa, vrijeme kada Kristovo uskrsnuće donosi puninu života i praštanja.
Kako piše u njezinu “Dnevniku”, Isus je rekao:
“Te dvije zrake označavaju Krv i Vodu… Blago onomu tko bude živio u njihovoj sjeni, jer ga neće stići pravedna Božja ruka.” (Dn 299)
Unatoč početnim protivljenjima, uključujući i privremenu zabranu štovanja prema objavama sv. Faustine iz 1959. godine, Božji naum se ostvario. Zasluga za to pripada ne samo s. Faustini, već i njezinim duhovnicima, bl. Mihaelu Sopoćku i o. Józefu Andraszu, a osobitu ulogu odigrao je i tadašnji krakovski nadbiskup Karol Wojtyła – budući papa Ivan Pavao II. Upravo on je, 1980. godine, objavivši encikliku Dives in misericordia, dodatno otvorio vrata srcima vjernika za poruku Milosrđa, a kasnije, kao papa, proglasio Faustinu blaženom i svetom.
Isusova obećanja: ocean milosti za sve koji vjeruju
Isus je sv. Faustini dao obećanja koja na poseban način odzvanjaju na Nedjelju Božjega milosrđa. Onima koji pristupe Vrelu Života – ispovjede se i pričeste toga dana – daruje se potpuno otpuštenje svih grijeha i kazni. To je, kako stoji u “Dnevniku”, dan kada se otvaraju “mora milosti” i svaka duša, pa čak i ona čiji su grijesi poput purpura, može pronaći utočište u Božjemu milosrđu (Dn 699).
“Čovječanstvo neće pronaći mira dok se s pouzdanjem ne obrati izvoru mojega milosrđa.” – ove riječi odzvanjaju kao vapaj Božjega Srca svim generacijama, osobito našem vremenu, opterećenom ratovima, nesigurnostima i duhovnom prazninom.
Kako plodonosno proživjeti Nedjelju Božjega milosrđa?
Da bi vjernici primili obilje milosti, važno je pridržavati se uputa Crkve. U uvjetima nemogućnosti fizičkog sudjelovanja na svetoj misi, dovoljno je sudjelovati putem medija, iskreno se pokajati, duhovno se pričestiti, izmoliti Očenaš i Vjerovanje pred slikom Milosrdnog Isusa, a posebno je preporučljivo u 15 sati, u Sat milosrđa, izmoliti Krunicu Božjeg milosrđa.
Prema Dekretu Apostolske pokorničarne Deus cuius misericordia iz 2002. godine, potpuni oprost moguće je steći i u izvanrednim okolnostima – bolesnici, pomorci, oni koji rade na korist zajednice ili zbog drugih opravdanih razloga ne mogu prisustvovati misi – sve dok duhovno sudjeluju i, čim budu mogli, ispune redovne uvjete za oprost.
Vapaj iz dubine povijesti: Milosrđe kao posljednja nada svijeta
Ivan Pavao II., nazvan “papom milosrđa”, istaknuo je da je štovanje Milosrdnog Isusa “znak vremena”, osobito 20. stoljeća obilježenog velikim napretkom, ali i dubokim ranama. U jednom svom govoru podsjetio je:
“Gdje će svijet pronaći spas i svjetlo nade ako ne u Božjem milosrđu?”
I danas, kada svijet opet trpi pod težinom nepravdi, ratova i podjela, svetkovina Božjega milosrđa dolazi kao svjetionik nade. Isus ne traži savršenstvo, već otvoreno, raskajano srce koje će, uz riječi “Isuse, uzdam se u Tebe”, naći zaklon u Njegovom beskrajnom milosrđu.
U ovoj svetkovini odjekuje poziv sv. Faustine, pape Ivana Pavla II., ali i svih svetaca milosrđa:
“Ne boj se. Približi se. U Božjem milosrđu uvijek ima mjesta za tebe.”
Isuse, uzdam se u Tebe!
Bl. Alojzije Stepinče, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., moli za nas!
Sv. Faustino, moli za nas!
Izvor: Božjemilosrdje