Sjećanje na prvog poginulog pripadnika MUP O-B, Ivicu Repušića

Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Ivica Repušić – Repac, ili Hulk, kako su ga zbog njegove snažne tjelesne konstitucije i fizičkih sposobnosti zvali suborci, rođen je 22. lipnja 1959. u Osijeku. Ivica je bio zaposlen u osječkom OLT-u kao strojarski tehničar, u slobodno vrijeme se bavio karateom, a u tek izgrađenu kuću useljava se 1990. zajedno sa suprugom i dvoje djece. Nije krio svoje oduševljenje osamostaljenjem Hrvatske u čiju se obranu uključio među prvima. Tako se njegovo ime kao voditelja jedne od grupa nalazi na popisu automatskih pušaka podijeljenih pripadnicima Narodne zaštite u listopadu 1990., čemu je povod bilo već mjesecima prisutno masovno naoružavanje slavonskih Srba. Ubrzo se uključuje i u aktivnu obranu suvereniteta postavši pripadnikom rezervnog sastava MUP-a, a profesionalnim pripadnikom Specijalne jedinice policije “Orao” pri PU Osijek postaje 19. travnja 1991., čiji je prvi poginuli pripadnik. U čast životu koji je poklonio domovini, od 2011. po njemu ime nosi Nagrada za životno djelo “Ivica Repušić”, koja se dodjeljuje na Memorijalu hrvatskih snajperista GROM za doprinos u stvaranju hrvatske neovisnosti pojedincima ili skupinama.

Tok zbivanja :

Poslije ubojstva načelnika Osječko baranjske policije, Josipa Raihla Kira, 1. srpnja 1991. agresija pobunjenika bila je sve jača. Samo par dana poslije, 7.7.1991. Srpski teroristi počelu sve slobodnije nositi vojna oružja, protjerivati i maltretirati nesrpsko stanovništvo u Starom dijelu Tenje. Hrvatske snage odlučile su protjerati srpske teroriste iz Starog dijela Tenje ali, dok se akcija hrvatskih snaga privodila cilju, umiješala se tadašnja JNA sa tenkovima i oklopnim vozilima, te udaljila hrvatske snage na početne položaje u Novom dijelu istog sela. Isti dan srpski teroristi, uz sela koja su bila pretežno sa srpskim stanovništvom, okupirali su selo Ćelije, koje je smješteno na južno od Osijeka prema Vinkovcima, između sela Silaš i Tenja. Srpski teroristi nakon što su okupirali selo, mehanizaciju i sve što su mogli odvući iz kuća, odvukli su, a sve kuće spalili i sravnili .

Barikade na glavnim prometnicama srpski teroristi postavljali su sve češće , tako i na cesti istočno od Osijeka s Aljmašom, Daljom i Erdutom uz brojne poteškoće održava još samo riječnim putem. Kod Antunovca je izvršen napad na važnu opskrbnu farmu Orlovnjak. Nepožeti usjevi, nestanci struje, neregularni vozni redovi i nedolasci na posao radnika iz kriznih područja samo su neke slike tegobne atmosfere iz osječkog atara koja će se ubrzo preliti i na gradski asfalt.

Ratna djelovanja od strane srpskih terorista bila je sve bliže gradu Osijeku, tako sve do 11.srpnja 1991. Bio je četvrtak, negdje iza jedan sat ujutro kada je dežurnoj službi policijske uprave Osječko baranjske, dojavljeno da je došlo do pucnjave iz vatrenog oružja u gradskoj četvrti Stadionsko naselje.

Dežurni iz PU poslao je trojicu policajaca da provjere prijavu građana. Po dolasku u Stadionsko naselje nisu uočili ništa sumnjivo, ali na odlasku, za svaki slučaj, bacili su kamen prema kući koja je bila u vlasništvu Živka Peulića na  adresi Stadionsko naselje br. 80., te se iz kuće odmah uzvratilo puščanim rafalima. Policijska patrola pozvala je pojačanje. Na mjesto događaja odmah su izišle dostupne ophodnje temeljne policije i četiri dežurna pripadnika Specijalne jedinice policije “Orao” (tada pod nazivom “Posebna jedinica policije”).

 Djelatnicima policije pružan je otpor te je na njih bačeno i više ručnih granata. Izmjena vatre i odjeci eksplozivnih sredstava ubrzo su na mjesto događaja privukli veći broj domaćih i stranih novinara koji su u Osijeku boravili zbog turbulentnih događaja u okolnim selima. Djelatnici policije ustvrdili su da se radi o obiteljskoj kući Živka Peulića, Srbina rođenog 1948. u mjestu Lončarica kod Virovitice, koji je u Osijeku zasnovao obitelj sa suprugom Ljubicom. Peulić je bio djelatnik osječke kompanije “Panonija” iz koje je potvrđeno da je do toga dana već duže bio na bolovanju te da je među kolegama neskriveno stajao na pozicijama velikosrpskog ekstremizma. U zapisniku istrage Ljubica će pak biti okarakterizirana kao osoba s “naročito četničkom indoktrinacijom, koju prihvaća kao svoj stav i u tom pravcu djeluje, na svom radnom mjestu i okolini”. Prema njezinoj kasnijoj izjavi, toga dana “maloljetni sinovi su sklonjeni na sigurno u Srbiju”.

Oko pet sati na Stadionsko naselje dolazi još 15-ak policajaca, te pokušavaju teroriste primorati na predaju, na što je Peulić odgovorio da če se predati jedino pukovniku Bori Ivanoviću i pukovniku Milisavljeviću – obojici iz osječkog garnizona JNA.

U kontinuiranoj izmjeni vatre uz povremene eksplozije ručnih granata ranjeni su specijalci Mario Stašćik i Željko Rihter. Oko 7 sati na mjesto je upućena i smjena od deset pripadnika. Uslijed toga se kuća Živka Peulića kao i susjedna kuća zapalila, zbog čega su oko 9 sati na teren izišli i vatrogasci. Nakon obuzdavanja vatrene stihije, otprilike oko 10 sati, zapovjednik voda Ivica Repušić izišao je iz zaklonjenog položaja i približio se kući kako bi ustvrdio jesu li pobunjenici preživjeli požar. U tom trenutku Repušić je pogođen u glavu hicima iz lovačke puške s optikom. Njegovo beživotno tijelo ostalo je ležati ispred kuće jer ga zbog nanovo otvorene rafalne paljbe u smjeru pripadnika specijalne policije nije bilo moguće evakuirati. Na mjesto je izišao oklopni transporter “TAB” koji je udarom morao srušiti dio dvorišne ograde i zida kuće, zbog čega je došlo do urušavanja prostorije i krovne konstrukcije. U tom trenutku paljba na djelatnike policije prestaje te se u zaklonu transportera izvlači tijelo poginulog Repušića.

Djelatnici policije ubrzo su u kući pronašli tijelo terorista Peulića. Njegov dugi otpor bio je moguć s obzirom na to da mu se iza leđa nije moglo prići te da je na puškometu imao otvorenu gotovo cijelu okućnicu i ulicu odakle su policajci jedino mogli i djelovati. Policajcima se pak predala Ljubica Peulić, kojoj je prilikom bacanja ručne granate ona eksplodirala u desnoj ruci i pritom raznijela šaku te ozlijedila grudni koš zbog čega je prevezena u Opću bolnicu Osijek. U KBC-u, dok su je pripremali za operaciju, Ljubica je silovita rekla medicinskom osoblju ” samo ju sjecite, imam ja i drugu ruku za bacanje bombi..” Razmijenjena je 13. prosinca u Tušiloviću kod Karlovca.

Nakon očevida, iz podrumskog dijela kuće, pronađena je velika količina naoružanja. Oštećena kuća je srušena i uklonjena građevinskom mehanizacijom.

Odgovori