Dragišići, 24. veljače 2025. – Na današnji dan, 24. veljače 1993., u zaleđu Vodica odigrala se jedna od najtragičnijih epizoda Domovinskog rata – pokolj u Dragišićima ( Vodice). Hrvatski branitelji, pripadnici 15. domobranske pukovnije ‘Petar Krešimir IV’ HV Šibenik, malobrojni i slabo naoružani, šest su sati pružali herojski otpor daleko nadmoćnijim srpskim snagama. Oslanjajući se jedni na druge, boreći se do posljednjeg metka, nisu ustuknuli ni pred tenkovima ni pred granatama koje su neprestano razarale njihove položaje.
Kada su ostali bez streljiva, neprijatelj im je obećao postupanje prema Ženevskoj konvenciji. No, umjesto toga, dočekali su ih udarci, žica i poniženje. Zarobljenici su skidani do gola, mučeni i premlaćivani dok su ih srpske paravojne postrojbe tjerale prema obližnjoj Čistoj Maloj. Putem su četvorica ubijena, a od preostalih šestorice, dvojica su podlegla strašnim mukama.
Drugog dana 25. veljače 1993 u munjevitoj akciji pripadnici AT.GRUPE vojne policije Zadar, pod zapovjedništvom bojnika Željka Maglova, izvršen je protunapad u kojem su ovladali brdom Sv.Ilija kao dominantnom kotom, iznad sela Dragišići ,Grabovci i cestovna veza Vodice Stankovci. Linija fronta se nije mijenjala do akcije Oluja.
Njihova imena i danas odjekuju u sjećanjima – Jakov Crvelin, Boris Kartelo, Borislav Periša, Boris Troskot. Njihove obitelji još uvijek tragaju za istinom, jer posljednje počivalište nekih od njih nikada nije otkriveno.
Unatoč krvavom napadu, hrvatske snage su već sljedećeg dana uzvratile udarac. Munjevitim protunapadom oslobođeno je ključno brdo Sv. Ilija, a neprijatelj je zaustavljen. Linija bojišnice ostala je nepromijenjena sve do oslobodilačke operacije Oluja.
No, za ovaj zvjerski zločin nitko nikada nije odgovarao. Nije bilo istrage, nije bilo suđenja. Navodno nije bilo ni svjedoka, iako mještani tvrde suprotno.
Danas, dok se prisjećamo ovih hrabrih branitelja i njihovog posljednjeg otpora, postavljamo pitanje: koliko još vremena mora proći da pravda pronađe svoj put?
Za portal Dnevno.hr, majka Borislava Periše 2016. godine rekla je:
“Bojim da ću otići s ovog svijeta, a da neću saznati gdje je moj sin. Ali, sigurna sam da to znaju naši susjedi sa šireg Skradinskog zaleđa koje je bilo okupirano za vrijeme Domovinskoga rata. O sudbinama Periše i Troskota, kao i zločinima nad hrvatskim vojnicima i hrvatskim civilima na tada okupiranom području mogli bi znati i srpski teroristi koji su sudjelovali u napadu među ostalim i na Dragišiće, a danas žive na području Šibensko-kninske županije i dane provode u lovu jer imaju dozvole za nošenje i držanje oružja izdane od MUP-a Republike Hrvatske.”
Kako svake godine, tako je i danas, uz župana Šibensko-kninske županije, počast poginulim i nestalim pripadnicima 15. domobranske pukovnije odali su članovi obitelji i prijatelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te predstavnici braniteljskih udruga s područja Šibensko-kninske županije, kao i predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva obrane, gradova Šibenika i Vodica te općina Tisno, Pirovac i Promina.
Misa zadušnica za poginule branitelje služena je u župnoj crkvi Sv. Ane u Čistoj Velikoj, a tragična obljetnica obilježena je u i Tisnom, u župnoj crkvi Sv. Duha.
Vječna im slava i hvala.
