Danas, s pijetetom i zahvalnošću, prisjećamo se stožernog generala Petra Stipetića, velikana hrvatske vojne povijesti, koji nas je napustio na današnji dan, 14. ožujka 2018. godine. Njegov život i djelo ostavili su neizbrisiv trag u stvaranju, obrani i izgradnji moderne Hrvatske vojske.
Vojni strateg s vizijom
Rođen 24. listopada 1937. u Ogulinu, u skromnoj ličkoj obitelji, Stipetić je od mladosti bio posvećen vojnom pozivu. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA i do 1991. obnašao visoke zapovjedne dužnosti. No, kada je Hrvatska bila napadnuta, bez oklijevanja je stavio svoje znanje i iskustvo u službu domovine.
Po nalogu predsjednika dr. Franje Tuđmana, u rujnu 1991. godine napušta JNA i pridružuje se Hrvatskoj vojsci, preuzevši odmah ključne zapovjedne dužnosti. Kao zamjenik načelnika Glavnog stožera, pokazao je čvrstoću i odlučnost u najkritičnijim trenucima rata.
“Dana 21. 9. 1991. dobio sam poziv da dođem Tuđmanu na razgovor. Na Tuškancu, gdje je bilo zapovjedništvo ZNG-a, dočekao me general Agotić i zajedno smo otišli kod Tuđmana. Nakon kratkog razgovora, pozvao me da odmah prijeđem u HV. Upozorio sam ga da sam podnio zahtjev za umirovljenjem u JNA i da bi bilo dobro sačekati nekoliko dana rješenje iz Beograda. No Tuđman je rekao da im trebam odmah. Otišao sam kući po pribor za brijanje i higijenu i došao na Tuškanac.”
“Prije formalnog susreta bilo je nekih naznaka da želi sa mnom razgovarati, ali da je opasno da se pojavljujem u uniformi JNA. Predložio je da se preodjenem u žensku odjeću. To je za mene bilo neprihvatljivo i odbio sam. Poručio sam mu da, ako me zove predsjednik moje države, doći ću mu na razgovor u generalskoj uniformi, a ne preodjeven u neku ženskicu.”
Sukobi sa Šuškom i smjena generala Norca
Kao vojnik od struke, Stipetić je često dolazio u sukob s ministrom obrane Gojkom Šuškom, insistirajući na stručnosti i profesionalizmu u zapovijedanju. Jedan od ključnih trenutaka bila je njegova uloga u smjeni generala Mirka Norca u Gospiću 1992. godine. Po nalogu predsjednika Tuđmana, Stipetić je osobno pročitao zapovijed o smjeni, no Norac ju je odbio, rekavši da je za njega jedini general Vjekoslav “Maks” Luburić. Taj događaj pokazao je koliko je Stipetić bio posvećen vojnoj stezi i zakonitosti, neovisno o političkim pritiscima.
Bosanska Posavina – izdaja ili vojni poraz?
Kao zapovjednik slavonskog bojišta, Stipetić je 1992. godine svjedočio jednom od najtežih trenutaka rata – padu Bosanske Posavine. Kritizirao je lokalno političko vodstvo, posebno gradonačelnika Slavonskog Broda, zbog miješanja u zapovjedanje, što je, prema njemu, imalo katastrofalne posljedice. Povlačenje 108. brigade ZNG-a bez odobrenja generala Stipetića izazvalo je kaos na bojištu i dovelo do potpunog raspada obrane. Dvaput je pokušao presjeći srpski koridor kroz Posavinu, ključan za opskrbu neprijateljskih snaga, no oba puta je bio zaustavljen političkim odlukama. Kasnije se ispričao pripadnicima postrojbi koje je tada kritizirao, priznajući da nije imao potpune informacije o situaciji na terenu.
“Iz svog grijeha prema 108. brigadi, a poslije ove knjige djelomično samo istinu. Rekao sam da je 108. brigada, treća brigada Zbora narodne garde i također, 101. bosanskobrodska brigada kukavički je napustila ratište i bez odobrenja nadređenih starješina ispraznila prostor te ga prepustila Srbima.
Čitajući kronologiju događanja prema Zovku, nisam znao da je moralno stanje tih postrojbi bilo takvo kakvim ga on opisuje. On ga opisuje s razlogom jer je bio tamo. Ja nisam dobio izvješća da se 108. brigada krvavo i junački bori na Odvodnom kanalu, da brani prilaze Brodu. Jer, da sam to tada znao, sigurno to ne bih rekao.
Nisam znao njezino unutarnje stanje, a ponukan gubitkom prostora, ja sam ovo rekao. Ispričavam se sada svim pripadnicima 108. brigade, 3. gardijske brigade i 101. bosanskobrodske brigade za ovaj zaključak nakon svega.”
Oluja – ključna uloga u vojnoj pobjedi
Operacija Oluja, kruna hrvatskog vojnog oslobođenja, ne bi bila ista bez Stipetićeve stručnosti. Kao pomoćnik načelnika GS-a za borbeni sektor, sudjelovao je u razradi plana napada.
Tijekom same operacije, 5. kolovoza 1995. godine, predsjednik Tuđman osobno ga je nazvao i naredio mu da preuzme zapovijedanje Sektorom Sjever, gdje je operacija zapela. Premda svjestan da je smjena zapovjednika usred borbe riskantna, Stipetić je izvršio naredbu. Njegovim dolaskom na teren, HV je već sutradan oslobodio Petrinju, a zatim i Glinu te Kostajnicu.
No, ono što je uslijedilo postalo je simbol časne pobjede Hrvatske vojske. Dana 8. kolovoza 1995. godine, na cesti kod Topuskog, uz motel Brijuni, na haubi automobila, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa srpske vojske, potpisao je predaju. Taj povijesni trenutak ovjekovječen je snimkom na kojoj general Stipetić stoički prima prijavak poraženog neprijatelja.
“Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi”.
Upravo ta mirnoća i vojnička čast obilježili su njegovu karijeru. Savjetovao je Bulatu da prvo puste civile, a potom poražena vojska, no srpska strana odlučila je drugačije, što je dovelo do egzodusa stanovništva Krajine. Da bi zapamtio ovu časnu pobjedu HV-a, pukovniku Bulatu i svim njegovim časnicima general Stipetić nije oduzeo osobno naoružanje.
Poslije rata – častan kraj karijere
Nakon rata, Stipetić je nastavio raditi na modernizaciji Hrvatske vojske. Bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH od 2000. do 2002. godine, kada je umirovljen u činu stožernog generala.
Iako ga je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju 2001. godine ispitao kao osumnjičenika, hrabro je sam pristao na razgovor. Haški istražitelji nisu pronašli nikakve dokaze protiv njega – ostao je besprijekorno čistog obraza.
Odlikovanja i počasti
Za iznimne zasluge u obrani Hrvatske, Stipetić je odlikovan brojnim priznanjima, uključujući:
Spomenica domovinskog rata
Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom
Spomenica domovinske zahvalnosti
Red Nikole Šubića Zrinskog
Red hrvatskog pletera
Red hrvatskog trolista
Red bana Jelačića
Medalja “Bljesak” i “Oluja”
Njegov rodni Ogulin proglasio ga je počasnim građaninom, a 2023. godine postavljena mu je spomen-bista u znak trajne zahvalnosti. Za životu je 2. kolovoza 2012. godine proglašen počasnim građaninom grada Gline. Također je proglašen počasnim građaninom Siska, a 2. rujna 2017. dodijeljena mu je u vojarni »Barutana« (prvoj koju su povratile hrvatske snage) povelja za osobite zasluge u obrani Siska i domovine Hrvatske.
Godine 2017. na 22. obljetnicu Oluje i pobjede oružanih snaga u Domovinskom ratu te predaje 21. korpusa neprijateljske vojske, što se odvijalo pod pokroviteljstvom i u nazočnosti predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, general Stipetić nije pozvan na tu ceremoniju, niti od strane Ministarstva hrvatskih branitelja niti od strane Ureda Predsjednice, da bi predsjednica Kolinda uoči ceremonije izjavila kako su se srpske snage na ovom području dobrovoljno predale. General Stipetić je na upit novinara tada komentirao: “Nisu se oni dragovoljno predali. Predali su se zbog snage naših vojnika i oružja… Nisam dobio poziv niti me itko kontaktirao. Povijest ne treba krivotvoriti. Ja sam bio zapovjednik sektora Sjever, odradio posao i drugo me ne zanima. Ali nije to prvi put da nisam pozvan.”
Predaja kordunskog korpusa nije bila slučajna, već je posljedica uspjeha operacije Oluja, objasnio je general Vlado Hodalj, tada član Komisije koja je pregovarala o predaji.
“7. kolovoza snage 21. korpusa poručuju preko UNPROFOR-a, ali nedvosmisleno da se hoće pa neće predati i suočen s takvom situacijom general Stipetić zapovijeda osobno meni da 8. kolovoza ujutro uvedem u borbeni raspored snage 102. brigade HV-a i 153. brigade i da se izvrši poluokruženje snaga 21. korpusa i dovede u bezizlaznu situaciju. Oko 12 sati 8. kolovoza general Stipetić prenosi zapovijed predsjednika Tuđmana da će se 21. korpus predati i da prekinemo s daljnjim njegovim okruženjem”, kazao je Hodalj.
Heroji ne umiru – njihova ostavština živi
Nakon što je general preminuo u 80. godini života, uoči zasjedanja Hrvatskog sabora, predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije odao počast minutom Hrvatske tišine, a kako je rečeno, odala se počast na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove i obranu.
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević uputio je sućut obitelji Stipetić:
“Poštovana ožalošćena obitelj Stipetić,
Uime djelatnika Ministarstva obrane i pripadnika Hrvatske vojske i u svoje osobno ime izražavam najdublju sućut u povodu smrti generala Petra Stipetića.
S bolom u srcu primio sam vijest o preranom odlasku generala Stipetića, koji je dao nemjerljiv doprinos u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske, tijekom i nakon Domovinskog rata.
U ovom teškom trenutku suosjećamo s vama, s tugom i sjetom prisjećamo se našeg generala, velikog čovjeka i zapovjednika.
Iako ne postoje riječi kojima bih mogao ublažiti vašu bol, znajte da smo uz Vas.”
Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general zbora Mirko Šundov uputio je brzojav sućuti obitelji Stipetić:
“Poštovana i draga obitelji Stipetić,
dirnut tužnom viješću o gubitku dragog Petra, u svoje ime i u ime svih pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske Vama i Vašoj obitelji izražavam najiskreniju sućut.
Posebni ljudi, a naš general je to uistinu bio, živjet će u našim srcima i kada više nisu pored nas – zato Vam želim da se s ponosom i radošću sjećate ljubavi i nezaboravnih trenutaka s dragim Petrom.
Znajte da u ovim teškim trenucima niste sami.
Uz izraze najdublje sućuti, u mislima sam s Vama”.
General Petar Stipetić bio je više od vojnika – bio je čovjek časti, odlučnosti i ljubavi prema domovini. Njegova uloga u stvaranju moderne Hrvatske vojske ostavila je trajni pečat.
Generale, hvala ti za sve!
