Pokolj u Zabilju bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske jedinice “El mudžahid” koji su bili u sastavu 7. Muslimanske brigade 3. korpusa Armije BiH, nad Hrvatima tijekom agresije na prostore Hrvata Srednje Bosne.
Počinile su ga 5. rujna 1993. u hrvatskom mjestu Zabilju kod Viteza. Ubili su 14 zarobljenika, od čega 4 civila te 10 zarobljenih vojnika HVO.
Prema svjedočenju, te prema navedenoj videosnimci, zarobljeni pripadnici HVO-a i radnoga voda, među kojima je bio i maloljetni Žarko Stojak, odvedeni su živi, a tek nakon dva mjeseca saznalo se za njihovu tragičnu sudbinu.
U nedjeljno jutro oko 7.30h započeo iznenadni napad tzv. ARBiH na prostor zvani Brdo iznad naselja Zabilje na granici travničke i viteške općine – navodi se na početku serije Tweetova o 14 ubijenih zarobljenih Hrvata od strane bošnjačke Armije R BIH.
Dodaje se da je napad bio žestok i iznenadan i posada od 10 bojovnika HVO se brzo našla u okruženju snaga 7. muslimanske brigade 3. korpusa tzv. ARBiH.
– Da je napad dugo i precizno planiran krunski je dokaz video snimak cijele akcije koju su sačinile snage napadača, zloglasne postrojbe El-mudžahid iz sastava 7. muslimanske brigade. Poznato je da postoji još ovakvih snimaka koje su služile za promidžbu mudžahedina, objavljeno je na Twitter profilu “Hrvati Bosne i Hercegovine”.
Hrvati Bosne i Hercegovine” pišu da su se takvi snimci umnažali i upućivali na adrese vlada islamskih zemalja u cilju pridobivanja simpatija za ovakvu borbu a još značajnije i za dobivanje materijalne pomoći koja nije izostala.
– Prema snimci, zatočeni pripadnici HVO-a i radnoga voda su se predali na poziv i zahtjev pripadnika tzv. Armije BiH, koji su im jamčili sigurnost i poštivanje prava ratnih zatočenika, objavljeno je na Twitteru.
Neposredno nakon predaje i odlaganja oružja svi uhićeni Hrvati su odvedeni u selo Han Bila i od tada je njihova sudbina bila nepoznata.
Iz sela Han Bila su, kako je pojašnjeno, krajem mjeseca rujna stigle neprovjerene informacije o tome da su sva četrnaestorica ubijena u tamošnjem zatvoru te da će njihova mrtva tijela biti uručena hrvatskoj strani 15.10.1993. godine.
– Zatočeni i ubijeni prip. HVO: Gabrijel Albert, Duško Ikić, Nikica Jerković, Vlado Krišto, Željko Lovrić, Jozo Marijanović, Srećko Mišković, Branko Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara, kao i 4 pripadnika Civilne zaštite: Mladen Ikić, Milan Malinović, Tomo Petraš i Žarko Stojak, objavili su “Hrvati Bosne i Hercegovine.”
Gubitak tako važne kote nije u HVO-u ostao bez reakcije pa su vrlo brzo pripadnici postrojbi za posebne namjene HVO Operativne zone Središnja Bosna (ZP Vitez) uzvratile kontranapadom i položaji su brzo vraćeni.
Po dostupnosti informacija za navedeni zločin nitko nije odgovarao iz razloga jer nije poznato tko su bili počinitelji i nije provedena nikakva istraga. Također, prema diplomskom radu s Pravnog fakulteta u Zagrebu3, postoji problem odgovornosti zapovjednika u slučaju počinjenja ratnog zločina, posebno ako se radi o nečinjenju.
