“Oluja” je u Sisku prestala 11. kolovoškog dana. Mir su u vojnom konvoju u grad vraćali mladi umorni ljudi. U kamionu iza tri tenka sjedio je Marijan, tada 32-godišnjak, zapovjednik satnije u 2. bojni 2. gardijske brigade Gromovi. Kolona nije smjela stati, jer vojska nije smjela izlaziti iz vozila, tako je glasila zapovijed. Ljudi su im pljeskali, oni su njima mahali.
Ira, tada 21-godišnjakinja, stajala je kraj sata u Rimskoj ulici, koju Siščani zovu Prvom ulicom. Nije danima znala ništa o Marijanu, u pogledu kojim je tada prebirala po znanim i neznanim licima miješali su se strah i sreća, nada i nervoza. Nije ona zazvala njega niti je on povikao njezino ime, učinili su to umjesto njih pogledi koji su se sreli na pola puta. Ona je napravila tri, četiri koraka, a on se izvukao kroz otvoreni prozor “stodesetke”. Popela se na prste i objema rukama mu se bacila u zagrljaj. Svojom lijevom se vojnik pridržavao, a desnu joj je položio na vrat malo ispod njezina lijevog obraza…
Autorica je, nažalost sada pokojna, Lea Krivošić, a njen Poljubac “Groma” smatra se najljepšom ljubavnom fotografijom Domovinskog rata.
Izvor : Iz arhiva 4. gbr
