Dana 3. svibnja 1992. godine Jugo-srpski zrakoplov ispustio je avio bombu “krmaču” na naselje Jelasu, na jednu katnicu, gdje ni tri betonske “deke” nisu uspjele od smrti spasiti malu Moniku, Ivana, Dalibora, Mirka, mamu Željku i baku Kaju. Svetozar-Sveto Marinković, Srbin, u trenu je izgubio cijelu obitelj.
Neprijateljski zrakoplovi su od 11,22 napadali savski most i to u sedam navrata. Zrakoplovi su dolijetali u valovima uništavajući sve pokretno i nepokretno. Raketama i “krmačama” napadnuta su radnička naselja Budainka, Jelas, Pilareva ulica, Krajiška ulica, Tvrđava Brod, Željeznička stanica… Pogođena su i kola hitne pomoći, a smrtno je stradao vozač Ivan Ivanagić iz Podvinja.
Srpski zločinački zrakoplovi najintenzivnija borbena djelovanja imali su od 2. do 8. svibnja 1992. pri čemu su izveli 65 napada sa 200 naleta u području cilja. Borbena djelovanja izvršena su u 80 posto slučajeva. U napadima je sudjelovalo 100 zrakoplova, a izvršeno je i blizu 60 izviđačkih letova sa 30 zrakoplova. Jugo-srpsko ratno zrakoplovstvo u svojim zločinačkim namjerama koristilo je najrazornija raspoloživa streljiva, jer je cilj bio uništiti, razoriti i ubiti. Iz tih krvožednih zrakoplova izbačeno je: oko 70 avio bombi od 250 kg tipa RAB, PRAB i slično, 24 vođene avio bombe od 250 kg. tipa MAWERICK, četiri kasetne bombe tipa BELL 755, 60 navođenih raketnih zrna tipa MUNJA čiji tip odgovara raketama VBR-a tipa Oganj i Plamen.
U napadima su najviše sudjelovali zrakoplovi tipa MIG-21 i to čak 120 (vjerojatno ista eskadrila i u više navrata), zatim zrakoplovi tipa ORAO (j-22) između 50 i 60 puta te četiri zrakoplova tipa MIG-29 sa 30 napada. Od svih ispaljenja 70 posto upućeno je na most, dok je 15 posto upućeno na civilne objekte i postrojbe Hrvatske vojske. Most nije izravno pogođen ali je oštećen i nije za uporabu jer je sigurnost prelaza vrlo slaba i ide se na vlastitu odgovornost .
Hrvatska protuzrakoplovna obrana srušila je u tom vremenu tri neprijateljska zrakoplova tipa MIG-29, a u jednom od njih pronađeni su posmrtni ostaci pilota Slobodana Medića, kapetana I. klase. Dva zrakoplova teško su oštećena, a srušen je helikopter tipa “Gazela”. U tim napadima na postrojbe PZO HV-e ranjeno je 12 branitelja od kojih trojica teže.
Dana 3. svibnja 1992. godine Jugo-srpski zrakoplov ispustio je avio bombu “krmaču” na naselje Jelasu, na jednu katnicu, gdje ni tri betonske “deke” nisu uspjele od smrti spasiti malu Moniku, Ivana, Dalibora, Mirka, mamu Željku i baku Kaju. Svetozar-Sveto Marinković, Srbin, u trenu je izgubio cijelu obitelj.
Stotinjak metara dalje na ulici vozilo Hitne pomoći, zgužvano poput kutije cigareta. Vozač je poginuo kad je došao po teškog bolesnika u susjednu katnicu. Nasuprot, naherena kućica pred kojom je poginulo jedno dijete. Deseci automobila, vatrogasnih, bolničkih i tko zna još kakvih vozila parkirano je na sve strane.. Sve vrvi od užurbanih, smrknutih ljudi. Velika, nova kuća, dvokatnica – prepolovljena. Polovica netaknuta, a druga polovica urušena kao kula od karata. Deseci ljudi užurbano raščišćavaju ruševine. Netko sa strane kaže da ih je u podrumu bilo četrnaestero: obitelj sa četvero djece i susjedi, ali još nisu uspjeli sve izvući van. Tko zna je li još itko živ. Izvukli su četvero mrtve djece, ali još se ne zna koliko je osoba ostalo pod ruševinama. Upravo su došli do dječjih kolica. Praznih. Radi se užurbano.
U tom se vedrim svibanjskim nebom prolomi zvuk sirene. Automobili brzo napuštaju otvoreni prostor, a ljudi bježe ponovo u podrume koji ih ne mogu zaštititi od izravnih pogodaka.
Za ove zločine do danas nitko nije odgovarao .
Za sve zločine od strane agresije pobunjenih Srba, državni vrh, sud, tužiteljstvo, odvjetništvo , uglavnom se traži od žrtava i obitelji žrtava da sami sprovedu ispitivanja, vještačenja, pronađu dokazne postupke , pa tek kada se sve radnje sprovedu i osiguraju dokazni materijali, policija pokreće postupak . A završava uglavnom zbog nedovoljno skupljenih dokaznih materijala, ili se zločinci “kažnjavaju ” sa minimalnim osudama .. a neki od njih su dobili i amnestiju 97 u mirnoj reintegraciji .
S druge strane, isti ti zločinci koji su ubijali našu djecu , naših 402 djece, izdvajao zločine i sebe predstavljaju kao žrtve, a nas Hrvate kao zločince.
U raj poveli vas anđeli, na dolasku primili vas mučenici! I odveli vas u sveti grad, nebeski Jeruzalem. Zbor anđeoski vas primio i vi s Lazarom, nekoć ubogim, pokoj vječni imali …
