Na vojnoj paradi u Parizu, Plenković i Vučić privukli su pažnju neobičnim rasporedom sjedenja. Dok pripadnici hrvatske Antiterorističke jedinice marširaju, premijer sjedi u drugom redu, a srbijanski predsjednik u prvom. Otkrivamo zašto je hladni diplomatski protokol nadjačao vojno savezništvo.
Dok pripadnici ATJ Lučko iz Hrvatske, pouzdane članice NATO saveza i dijela “Koalicije voljnih”, upravo marširaju pariškim asfaltom, dok premijer te iste države, Andrej Plenković, dobiva “strateški pogled na frizuru” francuske prve dame Brigitte Macron iz drugog reda. Istovremeno, predsjednik vojno neutralne Srbije, Aleksandar Vučić, iz prvog reda neometano uživa u panoramskom pogledu na spektakl, u društvu najviših uzvanika.
Ipak, koliko god to na televizijskim ekranima izgledalo kao nepravda ili francusko ignoriranje saveznika, stvarni razlog za ovakav raspored sjedenja nevjerojatno je banalan, hladan i birokratski.
Zašto NATO članstvo gubi bitku protiv protokola?
Uštogljeni i rigorozni svijet međunarodne diplomacije (a francuski je protokol povijesno jedan od najstrožih na svijetu) ne mari previše za emocije, vojne saveze ili tko je čiji lojalniji partner. On se vodi isključivo hijerarhijom funkcija:
- Šef države ima prednost: Aleksandar Vučić je predsjednik Republike, odnosno šef države. Prema strogim protokolarnim pravilima, šefovi država (predsjednici, kraljevi, emiri) gotovo uvijek dobivaju mjesta u prvom redu i imaju prednost nad svim ostalim dužnosnicima.
- Šef vlade ide korak iza: Andrej Plenković je predsjednik Vlade. Iako u hrvatskom političkom sustavu premijer drži stvarnu izvršnu moć, u međunarodnom protokolu on je rangiran ispod šefa države. Zato su premijeri najčešće smješteni u drugi red ili na bočne pozicije, bez obzira na to koliko su njihove vojske integrirane u zapadne strukture.
Macronov diplomatski “flert” i geopolitička pragmatičnost
Naravno, uz suhoparna pravila, tu je i ona suptilna doza francuskog diplomatskog pragmatizma. Pariz itekako dobro zna da je Hrvatska “siguran glas” – integrirana u Europsku uniju, Schengen, eurozonu i NATO. Nema potrebe za dodatnim dodvoravanjem; savezništvo je “završena priča”.
S druge strane, Srbija predstavlja geopolitičku klackalicu na Balkanu. Dati predsjedniku Srbije mjesto u prvom redu elitnog zapadnog događaja košta organizatora ravno nula eura, a funkcionira kao jeftin i vizualno moćan alat kojim Macron pokušava laskati Beogradu, zadržati ga u europskoj orbiti i suptilno ga odmaknuti od ruskog utjecaja. To je klasična diplomacija: onima koji su već vaši ne morate davati najbolja mjesta u kinu, ali one koje tek pokušavate osvojiti obavezno častite kokicama u VIP loži.
Na kraju krajeva, sjediti točno iza predsjedničkog para (Macronovih) u diplomatskim se krugovima zapravo smatra vrlo prestižnom pozicijom koja označava “blizinu moći”, samo što na novinskim fotografijama to uvijek izgleda kao da ste završili u čekaonici.
Što mislite, hoće li ovakvi vizualni detalji s parade biti iskorišteni za politička prepucavanja na domaćoj sceni ili će javnost prepoznati da je riječ o strogoj formi umjesto o suštini?
