Hrvatska je postala članica NATO-a prije petnaest godina, 1. travnja 2009., ostvarivši jedan od ključnih nacionalnih ciljeva nakon stjecanja neovisnosti i međunarodnog priznanja.
Ovaj povijesni trenutak označio je Hrvatsku kao punopravnu članicu najmoćnijeg vojnog saveza svijeta.
Evo kako je proces ulaska Hrvatske u NATO izgledao:
- Partnerstvo za mir (PfP): Godine 2000., Hrvatska je postala članicom Partnerstva za mir, što je označilo početak odnosa između Hrvatske i NATO-a.
- Pozivnica za članstvo: Na summitu u Bukureštu 2008., Hrvatska je primila pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u.
- Pregovori o pristupanju: U travnju 2008., Hrvatska je otvorila i zaključila prvi krug pregovora o pristupanju NATO savezu. Pregovaralo se o političkim, vojnim, financijskim, obrambenim i pravnim pitanjima.
- Potpisivanje protokola: 9. srpnja 2008., države članice potpisale su Protokol o pristupanju Republike Hrvatske NATO-u.
- Službena pozivnica: 30. ožujka 2009., glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer uputio je službenu pozivnicu za punopravno članstvo Republici Hrvatskoj.
- Pristupanje: 1. travnja 2009., Hrvatska je postala punopravna članica NATO-a. Hrvatska je prvi put sudjelovala na NATO-vom sastanku na vrhu u Strasbourgu i Kehlu.
Svečanim podizanjem zastava Republike Hrvatske i Sjevernoatlantskog saveza u Bruxellesu i Zagrebu te proslavom u Hrvatskom narodnom kazalištu, Hrvatska je obilježila svoje punopravno članstvo u NATO-u .
Ovaj povijesni trenutak potvrđuje Hrvatsku kao aktivnog sudionika u kolektivnoj obrani i doprinosu miru i sigurnosti u euroatlantskoj zajednici.
Članstvo u NATO-u nosi sa sobom određene obveze i odgovornosti. Evo nekoliko ključnih obveza koje proizlaze iz članstva u ovom vojnom savezu:
- Kolektivna obrana: Članice NATO-a obvezane su na kolektivnu obranu. To znači da ako jedna članica bude napadnuta, ostale članice moraju pružiti pomoć i podršku. Ova obveza temelji se na Članku 5 Sjevernoatlantskog ugovora.
- Povećanje vojnih sposobnosti: Članice se obvezuju povećavati svoje vojne sposobnosti kako bi doprinijele zajedničkoj obrani. To uključuje modernizaciju vojske, sudjelovanje u vojnim vježbama i razmjeni informacija.
- Financijske obveze: Članice moraju izdvajati određeni postotak svog BDP-a za obranu i vojne potrebe. Ovaj postotak je dogovoren na summitima i trebao bi osigurati održivost saveza.
- Politika suradnje: Članice se obvezuju na suradnju u političkim pitanjima. To uključuje zajedničko donošenje odluka, diplomatske napore i koordinaciju stajališta.
- Sudjelovanje u mirovnim operacijama: Članice mogu sudjelovati u mirovnim operacijama pod okriljem NATO-a. To može uključivati slanje vojnika, humanitarnu pomoć i obuku lokalnih snaga.
Članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora predstavlja ključnu odredbu i temeljni princip NATO-a. Evo što on znači:
- Članak 5 glasi:“Strane članice se obvezuju da će, ako bilo koja od njih bude napadnuta na teritoriju Europe ili Sjeverne Amerike, smatrati taj napad kao napad na sve članice i poduzeti mjere koje su im na raspolaganju, uključujući uporabu oružja, kako bi obnovile i održale sigurnost na sjevernoatlantskom području.”
- Drugim riječima, ako jedna članica NATO-a bude napadnuta, ostale članice su obvezane pružiti pomoć i podršku. To može uključivati vojne akcije, diplomatske napore i sve potrebne mjere kako bi se kolektivna sigurnost očuvala.
- Članak 5 prvi put je aktiviran nakon terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001. godine. Tada su članice NATO-a stajale uz SAD i zajedno se borile protiv terorizma.
- Ova odredba simbolizira solidarnost i zajedničku obranu među članicama NATO-a, čime se osigurava mir i stabilnost u euroatlantskom prostoru.
