Na današnji dan, prije 32 godine, grad Osijek bio je svjedok jednog od najmračnijih trenutaka u svojoj povijesti. Srpski agresor iz privremeno okupiranog područja izveo je masovno granatiranje na grad, usmrtivši 20 i ranivši preko 100 građana.
Toga dana sirene u Osijeku su ponovno oglasile uzbunu za grad koji je već mjesecima bio pod opsadom srbijanske paravojske i JNA. U žestokom bombardiranju grada i civilnih objekata poginulo je 20 građana Osijeka i preko 100 ranjeno.
Grad je bio ratno ugrožen još mnogo ranije. Još 11. srpnja 1991. je osječki MUP RH nakon 10-satne akcije uhitila skupinu srpskih terorista. Pod topništvom JNA i četnika Osijek trpi znatna razaranja, ali obrana grada herojski se održala do kraja rata.
Tijekom velikosrpske agresije u Osijeku, samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u bolnicu su primljene 5222 žrtve rata, od kojih je 954 poginulo (preminulo). Još je nekoliko stotina ljudi poginulo u obrani grada na licu mjesta na crtama obrane grada.
U Osijeku su JNA i pobunjeni hrvatski Srbi oštetili ili uništili između 15 000 i 20 000 objekata. Ukupna materijalna šteta na stambenim i gospodarskim objektima procjenjuje se na iznos od 4.348,225.000 tadašnjih DM.
Osijek i Hrvatska nikada nisu dobili od Srbije niti jednog novčića naknade ratne štete, a niti Haški sud nije osudio nikoga za brojne zločine u bombardiranju grada i masakrima u okolnim hrvatskim selima.
Danas, 32 godine kasnije, Osijek se sjeća. Sjeća se hrabrosti, sjeća se žrtava, ali i sjeća se nade. Nade koja je tada bila prisutna, nade koja je danas prisutna. Osijek se sjeća, ali Osijek i dalje ide naprijed, ali ne zaboravlja.