U petak, 7. lipnja, zajednica se okupila kako bi odala počast i sjećanje na one koji su izgubili živote tijekom mračnih dana povijesti naše nacije. U šumi Lug, blizu Bjelovara, mjesto koje je nekoć bilo svjedokom tuge, pretvoreno je u prostor sjećanja i molitve.
Svečanost je započela tišinom koju su prekinuli samo zvuci koraka izaslanstava dok su polagali vijence i palili svijeće. Svjetlost svijeća probijala se kroz šumsku tminu, simbolizirajući vječnu borbu između svjetla i tame, između pravde i nepravde.
Biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije, mons. Vjekoslav Huzjak, predvodio je svetu misu, podsjećajući sve prisutne na snagu vjere i zajedništva u suočavanju s prošlošću i izgradnji bolje budućnosti. Glasovi molitve odzvanjali su šumom, donoseći poruku mira i pomirenja.
Obitelji žrtava, zajedno s izaslanstvima Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva obrane, Bjelovarsko-bilogorske županije, Grada Bjelovara, Matice hrvatske, i građanima, stajali su ujedinjeni u spomen na one koji su dali svoje živote za slobodu koju danas uživamo.
Ovaj dan će ostati zabilježen kao podsjetnik na žrtve koje su podnijete i kao poziv na stalnu budnost kako se takva povijest ne bi ponovila. Neka svjetlo sjećanja na žrtve jugo-komunističkog režima uvijek sja kao vodič kroz tamu, usmjeravajući nas prema pravednijem i humanijem društvu.
Šuma Lug jedno je od najpoznatijih, strašnih i prešućivanih gubilišta gdje je 1992. godine pronađeno sedam grobnih jama s 228 žrtava. Iste godine u šumi Trnovka u Općini Kapela u tri je jame pronađeno još 65 žrtava. Žrtve, vojnici i civili, likvidirani su bez suđenja. Njihovo zajedničko počivalište je u šumi Lug gdje su posmrtni ostaci, u lipnju 2006. završena je u Lugu zajednička grobnica i time osigurano trajno počivalište žrtvama čiji su posmrtni ostaci položeni u grobnicu 28. lipnja 2006. uz veličanstven ispraćaj, kada im je i otkriveno spomen obilježje. Do sada su zabilježena saznanja o 71 gubilištu diljem naše županije s nepoznatim brojem grobnih jama.
Ovaj događaj služi kao podsjetnik na zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata, kada su partizani, poznati kao “osloboditelji”, počinili niz zločina nad hrvatskim narodom. Jedan od tih zločina dogodio se u šumi Lug, gdje je partizanski major OZN-e Josip Manolić, poznat kao Joža, poubijao nevine žrtve.
Među žrtvama bio je i Ante Pezer, ujak Branka Stojkovića, koji je potpisao peticiju za suđenje Manoliću. Stojković i drugi su prosvjedovali pred Manolićevom kućom na Tuškancu u Zagrebu, tražeći pravdu za žrtve.
Manolić je, osim što je ubio Antu Pezera, također pokušao ubiti Drinu Pezer – Stojković, koja je provela šest mjeseci u logoru u Velikoj Pisanici. Obitelj Pezer – Stojković doselila se iz Hercegovine (BiH) za vrijeme NDH 1941. godine.
Ujak Ante Pezer, svazan na leđima sa žicom, zaklan je nožem od strane partizanskih koljača, zajedno s još desetak ustaša. Njihova tijela su izmasakrirana i bačena u rupu.
Dok se ne riješimo bivših partizana i komunista i onih koji ih podržavaju, u Hrvatskoj ne može biti bolje. Josip Broz Tito, koji je bio najveći balkanski ratni zločinac, i danas su na vlasti njegovi drugovi, napisao je Branko Stojković iz Udruge “Štit”, na stojkovic1958.wordpress.com.ž
Gđa Ana Toth dugogodišnja je članica Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Svojim osobnim svjedočenjem čuva sjećanje na svoga oca Petra, a bol za izgubljenim ocem ni danas u visokim svojim godinama nije zaboravila i bol nije ništa manja.
Prve bračne noći Ana Toth usnula je neobičan san. U kuću joj je došao otac kojem je pala u zagrljaj. Stala ga ljubiti, stalno iznova kroz suze radosnice ponavljajući jedno te isto pitanje: ‘Tata, gdje si ti bio do sada?’ Na to joj je on odgovorio: ‘Bio sam na robiji, u zatvoru, i nisam smio kući, no sad su me pustili.’ I nastavila je Ana plakati u očevu zagrljaju, sretna što ga napokon ima uza sebe. Sve dok je iz sna nije prenuo suprug.
-Zašto si me probudio, pitala sam supruga, ja sam s tatom razgovarala! Tada sam nastavila plakati, od tuge, jer sam shvatila da moj otac i dalje nije živ – ispričala je Ana Toth tijekom snimanja intervjua za film „Tajna zloglasne šume Lug“ u produkciji kuće Alfa d.o.o., koji bi svjetlo dana trebao ugledati polovinom godine. Gđa Ana tek je jedna u nizu svjedoka, članova obitelji sudionika križnih puteva koji su život skončali u bjelovarskoj šumi Lug. Ondje su likvidirani bez suđenja i zakopani u neoznačene jame.
Godinama čuvana tajna
Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata počela je odmazda pobjedničke partizanske vojske nad poraženim vojskama i članovima njihovih obitelji. Poražene vojnike koji su se u strahu od komunističke odmazde povlačili prema Austriji u namjeri da se predaju savezničkoj vojsci, Britanci su nenaoružane predali Titovim partizanima. Oni su ih u dugim kolonama, gladne, žedne i iznemogle prisiljavali na beskrajne marševe. One koji nisu umirali od iscrpljenosti, likvidirali su na to pripremljenim mjestima i bacali u jame. U okolici Bjelovara desetine su takvih jama, a najpoznatija među njima je ona u šumi Lug.
Kada joj je otac nestao, gđa Ana imala je samo pet godina. Strašnu tajnu o pogibelji njezina oca Petra godinama je čuvao njegov brat Ivo koji je igrom sudbine i pukom srećom izbjegao smrt. To je obitelji otkrio tek početkom devedesetih godina, u osvit nove države, jer su oni koji su u bivšoj Jugoslaviji govorili o partizanskim zločinima riskirali vlastite živote.
-Počeo je govoriti o tome ’91. godine. Suze su mu tekle niz bradu, a mi smo ga slušali širom otvorenih očiju – prisjetila se gđa Ana. Stric je obitelji tada ispričao kako je i sam poveden na jedan od smrtonosnih križnih puteva, a s bratom se rastao u logoru u Bjelovaru, iz kojeg su žrtve odvođene u Lug. Prilikom razvrstavanja zarobljenika, braća su razdvojena, a Ivo je iz svoje kolone uspio uskočiti u kanal u kojem je čučao do noći i iz kojeg je slušao strašne krikove iz šume u koju je odveden i njegov brat. Nekoliko dana se skrivao i pod okriljem noći pješice putovao do svoje Velike Ludine. Stigao je kući prljav, oderan i mokar i skrivao se ondje još nekoliko mjeseci. Nakon što se opet pokazao u selu, svi su ga ispitivali što se dogodilo, no šutio je kao grob.
Likvidacije bez suđenja
-Tek kasnije nam je ispričao o rastanku s mojim ocem. Doznali smo i kako se dvije godine kasnije ponovno našao u Lugu, putovao je onamo nekim poslom s konjima i kolima. Na ulazu u šumu sreo je mladiće koji su čuvali ulaz u Lug. Bili su rastrojeni i ispričali su mu kako su u šumi naišli na ostatke ljudskih tijela. Iz zemlje su virile ruke, noge, šljemovi. Moj stric je znao da je i njegov brat ondje – posvjedočila je gđa Ana.
Nakon što je njezin stric otvorio dušu, kaže, postala joj je jasnija tuga koja ga je pratila čitavog života.
-Često je dolazio k nama doma, donio bi sestri i meni bombona, držao nas u krilu i govorio nam kako je naš otac bio dobar čovjek. A ja sam se uvijek pitala kako je moguće da je moj otac bio tako dobar čovjek, kako su svi govorili, a stric uvijek tako tmuran. Kad nam je ispričao istinu, sve mi je bilo jasno – kazala je gđa Ana.
Ona i njezina obitelj nikada nisu dobili nikakav službeni dokument o očevom zarobljeništvu i pogubljenju. Baš kao ni većina obitelji čiji su očevi i djedovi pogubljeni u Lugu i drugim tajnim stratištima. Likvidirani su bez suđenja, a obitelji su ostale uskraćene za bilo kakvu službenu informaciju o njihovim sudbinama. Tek devedesetih godina o mračnoj tajni šume u Lugu počelo se javno govoriti, a na inicijativu Matice hrvatske započeta je i službena istraga koja je 1992. rezultirala prvim iskapanjima tijekom kojih je pronađeno sedam grobnih jama s ukupno 228 kostura. Navodno ih ima još. Tvrde to i rijetki živući svjedoci strahota u Lugu koji su svoja saznanja otkrili u filmu koji je pred završetkom. I nakon kojega, vjeruju protagonisti ove priče, u Bjelovaru više ništa neće biti isto.
Izvor: Ana Toth “Tajna zloglasne šume Lug”, Klikni.hr, viktimologija.com.hr
