U Stolcu obilježena 32. obljetnica postrojbe za posebne namjene “Ludvig Pavlović”

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

U četvrtak 6. lipanja je postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović, u Stolcu obilježila 32 obljetnicu svog ostatka.

Postrojba je djelovala na različitim bojištima, od južnog dijela Hrvatske I  Hercegovine,  pa sve do središnje Bosne. Kroz nju je prošlo preko 700 vojnika, a njih 26 dalo je svoje živote za domovinu.  Njima u čast preko 300 branitelja došlo je odati počast svojim suborcima.

Dragan Milanović, dopredsjednik udruge “Ludvig Pavlović” je kazao, ” Naši zapovjednici postrojba i svi ostali niži zapovjednici su bili ti koji su išli naprijed, a vojska je išli iza njih. Zapravo, bolje je reći, išli smo svi skupa  zajedno .

Stjepan Bošković, gradonačelnik Stolca, osvrnuo se na obljetnicu riječima, “Nama je čast da danas možemo ugostiti ovu postrojbu i obilježiti 32. godišnjicu. Na jedan način sjetiti se svih onih koji su poginuli unutar ove postrojbe, a isto tako i odati jednu zahvalu svima njima koji su iznijeli jedan dio Domovinskog rata, i onih koji danas svjedoče našoj slobodi koju mi ovdje uživamo, i koji su osigurali da mi danas možemo ovo organizirati. Njihov doprinos je veliki i u oslobođenju Stolca imajući u vidu da ćemo mi za sedam dana slaviti Dan oslobođenja Stolca i povratka u Stolac. Veliko hvala.” 

Za Stolac postrojbe “Ludvig Pavlović” u ratno vrijeme bila je od iznimnog značaja. Teško je danas izdvojiti posebnosti te postrojbe s obzirom na njihov sveukupnih doprinos u obrani Bosne i Hercegovine i Hrvatskog naroda. 

Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović: Heroji iz sjene

Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović, koja je bila dio Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata u Bosni i Hercegovini, ostavila je neizbrisiv trag u povijesti. Sjedište ove bojne bilo je u Čapljini, u vojarni Božan Šimović, a kasnije je postala dio 2. gardijske brigade HVO-a. Ime je dobila po hrvatskom vitezu iz Bugojanske skupine, Ludvigu Pavloviću.

Ova posebna postrojba, koja sada nosi ime Postrojba za posebne namjene, bila je “stvarno posebna u svakom smislu”, kako kažu stručnjaci. U postrojbi Ludvig Pavlović struktura je bila 99 % Hrvata, 99 % Hercegovaca. Postrojba je hitajući s Južnog bojišta pošla braniti svoje rođene pragove, izašla iz pukovnije Kralj Tomislav i stavila se na raspolaganje HVO-u.

Povijest: Osnivanje i razvoj

Mjeseca siječnja 1992. u Opuzenu je utemeljena 1. dragovoljačka pukovnija Kralj Tomislav. U sastavu pukovnije bili su dragovoljci koji su sudjelovali u borbama s četnicima u Konavlima, na Osojniku, u Čepikućama i širom Dubrovačkog primorja. S vremenom, pukovniji prilazi veći broj dragovoljaca iz Hercegovine. Nakon završne obuke pukovnija sudjeluje u obrani Kruševa kod Mostara te ide i u napadna djelovanja gdje četnicima nanosi teške gubitke u ljudstvu i tehnici.

Poslije toga, u travnju 1992. u napadnom djelovanju, pukovnija s minimalnim gubitcima zauzima vojarnu 24. travnja u Čapljini. Tu pronalaze ogromne količine streljiva, oružja, oruđa, hrane, motornih vozila i dva tenka T-34. Popunjavaju svoje zalihe, a višak daju ostalim hrvatskim brigadama. To je bila prva vojarna oslobođena od srpskog agresora u ratu u Bosni i Hercegovini.

Poslije još nekoliko borbi donosi se odluka da se osnuje korpus te da je već prva misija u Hadžićima. S obzirom na to da je u pukovniji bila neredovna isplata osobnih dohodaka, a propadnici nisu imali riješen status Hrvatske vojske, vladalo je i izvjesno nezadovoljstvo. Od 350 pripadnika koliko je tada imala pukovnija samo ih je 48 pristalo pristupiti novoutemeljenoj postrojbi (misli se na Kralj Tomislav), dok se jedan dio razdužio. 50-ak pripadnika prišlo je Paucima, a 92 pripadnika, na čelu s dozapovjednikom Božanom Šimovićem željni borbe, s dijelom naoružanja, streljiva i motornih vozila krenulo je u Čapljinu gdje se upravo pripremala akcija prelaska Neretve.

Dana 4. lipnja 1992. pripadnici postrojbe odlučuju da nije poželjno ići u Bosnu te da treba ostati u Hercegovini. Odlučeno je tada da se postrojba stavi na raspolaganje HVO-u općine Čapljina za napad preko Neretve. Dana 6. lipnja iste godine Općinski HVO Čapljine daje postrojbi na privremeno korištenje vojarnu Gabela. 7. lipnja postrojba prelazi Neretvu i zauzima Ševaš Njive. Postrojba nastavlje dalje napredovanje te zauzima Bivolje brdo, Domanoviće, Gubavicu i Žitomisliće te poslije zauzimaju Stolac. Zapovjedništvo postrojbe zahtijeva rješavanje statusa postrojbe te dobiva zapovjed 22. lipnja 1992. potpisanu od Mate Bobana i generala Janka Bobetka kojom se legalizira postojanje postrojbe s imenom Samostalna bojna HVO-a. Nakon toga postrojba vrši obuku, prima nove dragovoljce i vrši izviđanja na mjestima mogućeg napada.

Novo ime postrojbe

Dana 23. kolovoza 1992. prema želji svih pripadnika postrojba dobiva naziv Ludvig Pavlović. Sprječavaju prodor četnika na Rotimlju te osvaja rejon Hodova gdje pogiba zapovjednik Božan Šimović. Od 15. listopada djeluju u Jablanici i Prozoru gdje su izbili incidenti između Bošnjaka i Hrvata. Nakon Božanove pogibije jednoglasno je izabran Dragan Ćurčić. Vojarna u Čapljini od tada nosi ime Božana Šimovića. Poslije ratuju oko Bugojna, Viteza, Busovače, Stoca i Mostara. U teškoj borbi na Bokševici gube četiri pripadnika, ali izvršavaju sve svoje zadatke u akcijama Cincar i Zima ’94. Nastavljaju svoj put na Glamoču ze u posljednjim akcijama Ljeto ’95. i Maestral oslobađaju Vitorog, Kujače, Šipovo, Bosansko Grahovo, Drvar, Jajce i posljednji Mrkonjić Grad.

Poslije rata

Poslije rata, Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović se nalazila u sklopu 2. gardijske brigade HVO-a. Preustrojem vojske u BiH, 2005. godine Vojska Federacije Bosne i Hercegovine (u kojoj je HVO bio hrvatska komponenta) je zajedno s Vojskom Republike Srpske preustrojena u Oružane snage BiH. Ova postrojba ostaje simbol hrabrosti, odlučnosti i domoljublja, a njen doprinos u obrani domovine neće nikada biti zaboravljen.

Izvor: RTV HB, Wiki, Foto: Snimak zaslona RTV HB

Odgovori