Okupacijom Bogdanovaca kao posljednjeg uporišta od Nuštra prema Vukovaru čime su i nestale zadnje nade za mogući proboj vukovarskim braniteljima čije žrtve iz dana u dan postaju sve veće. Neprijatelj je u nastavku napada ovladao silosom na Dunavu i dalje nastavio djelovanja prema vodotornju. Prodire 14. studenog prema središtu grada odsijecajući Borovo naselje i Vukovar, a hrvatske snage pokušavaju pružati otpor iz kombinata Borovo.
Dana 16. studenog, vode se žestoke borbe za obranu Mitnice i Osnove škole Stjepana Supanca. U situaciji u kojoj više nije bilo izgleda za bilo kakav pokušaj obrane zadnjih uporišta Vukovara pojedine grupe branitelja pokušavaju proboj iz opkoljenog grada prema Nuštru i Vinkovcima.
Vode se velike i odlučujuće borbe oko centra, a nadmoćni neprijatelj prodire iz Bršadina i istoka.
U 18 sati istog dana, dogovoreno je primirje između snaga J(N)A i Hrvatske vojske, i to na području Vukovara i Dubrovnika. Hrvatske snage prestale su sa vojnim djelovanjem ali snage J(N)A i srbočetničke postrojbe, nastavili su sa napadima i razaranjem.
Svi su osjetili da dolazi kraj, a ipak, nitko se nije usudio išta reći. Dovoljni su bili pogledi, jedan drugog kada pogleda, taj “Kraj” se ocrtavao u očima hrvatskih branitelja. Tužna i umorna lica, oči koje su bile i u suzama ali i onaj bijes u njima, jer, kako je Branko Borković- Mladi jastreb znao reći : ” Osjećao sam se ogorčeno, jer sam smatrao da sam mogao pobijediti, a da mi je pobijede za dlaku izmakla. “. Uslijedili su pregovori koji su se odvijali u Negoslavcima, a civilno stanovništvo bježalo je u vukovarsku bolnicu, u nadi da će tamo biti sigurni. Iz skloništa vukovarskih kuća i stambenih zgrada, u bolnicu je našlo privremeno utočište preko 3.500 ljudi .
Herojski branitelji i dalje pružaju otpor .
