U proljeće 1992. godine, mirni grad Livno našao se na meti agresora. Nakon što su nadmoćne jedinice JNA, Srpskih dobrovoljačkih gardi, teritorijalaca i dijela pobunjenih Srba zauzeli Kupres, dana 13. travnja krenulo se i na Livno. Napad od strane agresora predvodili su Slavko Lisica i Ratko Mladić.
Prvi Napad
Prvi napad pokrenut je 13. travnja 1992. JNA iz Glamočkog polja napadaju na sljedećim smjerovima: cestom Glamoč – Livno, prijevojem Korićina i od sela Dolac prema Strmici. Paralelno s organiziranjem postrojbi u Livnu je od 10. ožujka 1992. rađeno na inženjerijskom uređivanju crte obrane, težišno na četiri otporne točke: u selima Donji Rujani i Čelebić i na širem području prijevoja Korićina i Borova Glava. Do 7. travnja u Livnu je izrađeno 81 sklonište, 108 bunkera, 2940 metara rovova i 1460 metara spojnih rovova.
Cilj srpsko-četničkog-JNA agresora bio je ovladati Livnom, spojiti se sa srpskim snagama u dolini Neretve, istodobno izbiti na Vaganj te staviti pod topničko-raketnu kontrolu Split, Makarsku i Sinjsku krajinu. Spajanjem svojih snaga na Neretvi Srbi bi doveli u težak položaj Hrvate u Hercegovini, Dalmaciji i srednjoj Bosni, a Dubrovnik u praktički bezizlazan položaj, a upravo je trebala početi njegova deblokada.
Hrvatske snage, uspješno odbijaju prvi napad, te pripremaju obranu Livna od sljedećih napada. Kao rezultat dobre organizacije i želje za obranom u ranim jutarnjim satima 17. travnja kolona od 56 vozila iz dugoselske vojarne ulazi u Livno, smjestivši se u Zagoričanima. Uz oklop dolazi i taktička grupa od 222 pripadnika 2A gbr.
Druga Bitka
Druga bitka započinje 23. travnja. Napad je kretao se iz smjera Bosanskog Grahova i bio je bolje organiziran, a srpski agresor imao je podršku teškog topništva te znatno brojniju vojnu silu, a ionako je u odnosu na hrvatske branitelje bio brojčano i tehnički nadmoćniji. Iz Hrvatske je dovedena 139. motorizirana brigada kao podrška teritorijalcima i četnicima koji su došli iz drugih krajeva.
Najprije topovima, iz Pržine haubicama 155 mm i dalekometnim topovima 130 mm. A iz Vrbice haubicama 105 mm. Bila je to kanonada kakvu Livanjsko polje nije doživjelo. Krenuli su srpski tenkovi, a za njima pješaštvo. Jedna tenkovska kolona išla je južnim rubom Polja, cestom iz pravca Sajkovići – Čaprazlije, imajući na nišanu Donje Rujane, a druga se valjala sjevernim rubom, iz pravca Bojmunte-Vrbica, udarajući na Čelebić.
Pobjeda
Neprijatelji su potvrdili da je poginulo gotovo stotinu vojnika. Također je zarobljen veći broj vojnika i oficira JNA te, što je najvažnije, održana je lekcija nakon koje se neprijatelj više nikada nije usudio na ovakav proboj prema Livnu! Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. godine. Ukupno 325 hrvatskih vitezova svoje je živote položilo u obrani Livna od 1992. do konačnih oslobađajućih operacija pokrenutih na livanjskoj bojišnici.
Hrvatske su snage 23. travnja imale 12 poginulih boraca, dok je njih 36-ak teže i lakše ranjeno. U Rujanima je poginulo sedam, a u Čelebiću pet vojnika.
Zaključak
Obrana Livna je priča o hrabrosti, odlučnosti i žrtvi. To je priča o ljudima koji su se borili za svoju domovinu, za svoje obitelji, za svoju slobodu. To je priča koja nas podsjeća na važnost domoljublja, na snagu zajedništva i na cijenu slobode. Obrana Livna je priča koju treba pamtiti i prenositi na buduće generacije. To je priča o herojima koji su dali svoje živote za bolju budućnost svih nas. Neka im je vječna slava i hvala.
