Lili Benčik: IDS-ova  povijesna odgovornost kontinuiranog zatiranja hrvatskog identiteta Istre

KOLUMNA Nove obavijesti Vijesti

IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.

A Istra nije više  multietnička, multikulturalna ili višejezična od bilo kojeg dijela Hrvatske. Po sastavu stanovništva Istra je županija hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.

IDS nije ničim dokazao svoje političke floskule i  istrijanski identitet Istre, ali kada se nešto svakodnevno ponavlja uđe u uši i postane istina. I ne samo to IDS je prijevarom uz potporu vladajućih u Istru uveo dvojezičnost, po Statutu Istarske županije , a ne po sastavu stanovništva, odnosno brojnosti pripadnika talijanske nacionalne manjine.

Zato je Statut Istarske županije izvorište i dokaz IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Po popisima stanovništva od kada je Austrija uradila prvi popis pa nadalje, Hrvati su bili većinsko stanovništvo Istre. Po popisu iz 1846, Hrvata je bilo 54%, Talijana 38%. a po popisu iz 1910 prije raspada Austro-Ugarske monarhije Hrvata je bilo 43%, a Talijana 38%.

U vrijeme između dva svjetska rata 1918-1943, kada je Istrom vladala Italija,  popisi nisu mjerodavni, jer je iz Istre iselilo oko 60 000  Hrvata, a Mussolini naselio oko 30 000 Talijana, pa je tek prvi popis nakon rata 1945, točan pokazatelj, Hrvata je bilo 69%, a Talijana 25%.

Nakon 2.svjetskog rata uslijedio je egzodus Talijana koji nisu htjeli živjeti pod komunističkom vlasti pa je 1953 Hrvata bilo 77%, a Talijana 12%.

Osamostaljenje Republike Hrvatske i antihrvatska politika IDS-a odrazila se na popis 1991, kada se Hrvatima izjasnilo 54%, Talijanima 7% i Istrijanima 18% stanovnika Istre.

Da bi se 2024 godine pokazalo da je IDS-ova politika promašena, da je stanovništvo Istre nije prihvatilo, da nije prihvatilo istrijanski identitet Istre, jer se Hrvatima izjasnilo 76,4% , a Istrijanima 5.13%

Isto tako popis iz 2011 nakon što je uvedena dvojezičnost pokazuje da po sastavu stanovništva nije opravdana, jer je Talijana bilo samo 6,9%, a Hrvata 71,9% .

Popis iz 2024 je to potvrdio, broj Talijana se smanjio na 5,01%, tako da na primjer u Puli je dvojezičnost uvedena za samo 1 860 Talijana u odnosu na ukupno 52 220 stanovnika Pule. Po sastavu stanovništva jedino bi općine Grožnjan sa 44,51% i Brtonigla sa 35,72% Talijana imale pravo uvesti dvojezičnost.

Iz navedenih podataka jasna je veličina prijevare i posljedice IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Pravo na dvojezičnost po Statutu ušlo je i u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina tako da su još uvijek nesagledive  sve posljedice koje je Statut Istarske županije izazvao na razbijanju i zatiranju hrvatskog identiteta Istre, ali  i cijele Hrvatske.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući je prema domicilnom hrvatskom narodu po dvije osnove, po biračkom pravu i po pravu na zapošljavanje. Birači nacionalnih manjina mogu birati po dvije liste, a prednost kod zapošljavanja imaju pripadnici nacionalnih manjina. I ne samo to hrvatski državljanin u Istri u dvojezičnim općinama i gradovima ne može dobiti posao u općinskim i gradskim upravama bez znanja talijanskog jezika.

I još jedan dokaz da stanovništvo Istre nije prihvatilo IDS-ov istrijanski identitet, je veliki broj dragovoljaca Domovinskog rata, usprkos IDS-ovom protivljenju odlaska Istrana na Ličko ratište., jer po izjavama IDS-ovih čelnika Domovinski rat nije bio IDS-ov rat (za nacionalističke ciljeve Hrvatske)

Tko i što je IDS?

Istarski demokratski sabor-IDS je  stranka koja apsolutistički vlada Istrom od pobjede na lokalnim izborima 1993. godine, kada je osvojio 74, 2 %  glasova,  odnosno 35  vijećničkih mandata u županijskoj skupštini od ukupno 40. Sa tom većinom mogli  su  neometano sprovoditi svoju politiku. Tada  je započela njihova vladavina Istrom kao svojim privatnim vlasništvom, predstavljajući se kao jedini tumač  i zaštitnik „ istarskog identiteta“ i Istrijana u državi Hrvatskoj. Pazite ne HRVATA , nego ISTRIJANA!

  • IDS   kroz istrijanstvo u potpunosti  negira većinski hrvatski narod u Istri i njegov hrvatski identitet, 76.4 % Hrvata, 5.01 % Talijana. 5, 13 % Istrijana
  • Koketira sa talijanskim neofašistima, dajući pri tome ekskluzivni položaj malobrojnoj talijanskoj manjini, uvodeći neopravdano s obzirom na brojnost pripadnika talijanske nacionalne manjine, 5,01%  dvojezičnost u gradovima i općinama u kojima je bio na vlasti,
  • Neprestano inzistira na regionalizmu, autonomiji i lokalnoj samoupravi. Do te mjere da je politički djelovao protuustavno.

Istarski demokratski sabor -IDS je regionalna stranka osnovana 1990. godine po zamisli osnivača Ivana Pletikosa, Mladena Kolenka, Oriana Bulića i dr. kao demokratska stranka istarskih Hrvata,  koju su preoteli,  beskrupulozno uzeli  dokumentaciju Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta i Mario Sandrić i registrirali stranku 14.veljače 1990. u Zagrebu.

Dino Debeljuh je jasno ukazao koji će program i politički okvir zauzeti IDS, kada je Ivanu Pletikosu rekao i ponovio da „mi Istrijani nismo Hrvati, nemamo ništa sa tim Hrvatima,  mi ćemo se od njih ionako odcijepiti.“

Već po ovoj njegovoj izjavi vidi se skučenost i kontradiktornost promišljanja,  jer je on osobno stranku registrirao,  a gdje nego u Zagrebu, glavnom gradu RH.

Mada Debeljuh to danas negira, jer ga je Ivan Jakovčić  nagradio  mjestom veleposlanika RH  u Indiji, svi IDS-ovi dokumenti baziraju se na njegovim riječima pa i sam Statut Istarske županije,  koji je kako je u nedavnom intervju portalu Lupiga izjavio, pisali on i njegova tadašnja supruga Loredana Boljun.

Iz tog odiuma prema Hrvatima, po njima razbijačima Jugoslavije , IDS stvara koncept istarske nacije, pa svoju protuhrvatsku politiku gradi u tri smjera preko istrijanstva, talijanizacije i titoizma ( antifašizma) koje je ugradio u Statut Istarske županije.

Stoga je Statut IŽ povijesna je i etnička krivotvorina,  kojim se zatire hrvatski identitet Istre.

Statut Istarske županije je izglasan  30.ožujka  1994.

Kao što sam prethodno napisala, jedni od kreatora Statuta  bili  su tada bračni par Debeljuh. Loredana Boljun,  je izjavila da je taj Statut prva stepenica istarske autonomije, a Dino Debeljuh da su u  njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo, preuzetih iz talijanskih regija koje imaju poseban statut, poput regije Alto Adige/Sud Tirol. „ Mnogo nam je toga tadašnja HDZ-ovska, rekao bih Tuđmanova vlada izbacila, ali smo ipak zahvaljujući Račanovoj vladi jedan dobar dio uspjeli vratiti i to danas krasi Statut“

Evo i dan danas ponose se što su Hrvate izbacili iz Statuta i što to antihrvatstvo krasi Statut!

I svih 34 godine od postojanja IDS-a govori se i piše jedno, a radi potajno drugo. Znači javno priznaju Hrvatsku, a istovremeno gdje god mogu  je podrivaju.

IDS-ovci se hvale  kako je Skupština Istarske županije donijela Statut kojim se Istra definira kao višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica u kojoj se priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca.

Kako se čuva dostojanstvo građana i pojedinca ako mu negiraju postojanje, negiraju da je autohtoni stanovnik Istre stoljećima i  ako mu oduzimaju  njegov identitet i nameću  drugi?

U Preambuli Statuta nabraja se kao stanovnike Histre, Rimljane, Franke, ali nema  Hrvata,  ni hrvatske povijesti. Ni spomena od svega što čini hrvatski identitet Istre.

Nema spomena o pisanim dokazima  gdje  se u jednom pismu spominje ime pićanskog biskupa Marcijana.  579. godine kada su Hrvati su prodrli u Istru. Nedavno je Papa imenovao novog biskupa Pićanske biskupije upravo na temelju tog pisma.

Nema spomena o Rižanskoj listini iz 804. godine, Istarskom razvodu iz 1275. godine,  o  prisutnosti glagoljice u raznim dokumentima  kao Plominski glagoljaški natpis, Supetarski fragment, Grdoselski ulomak, Humski grafit i Ročki glagoljaški abecedarij.

Pored Istarskog Razvoda postoji još niz dokumenata pisanih glagoljicom na hrvatskom jeziku koji svojom bogato ukrašenom glagoljicom svjedoče o hrvatskom identitetu Istre.

Brevijar Vida Omišljanina (Vid Omišljanin) , 1396., pisan za župnu crkvu sv. Bartola u Roču, čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, težak  10 kg.

Ročki misal Bartola Krbavca, napisan za crkvu Sv.Bartola u Roču, koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču, potječe iz oko 1420. godine, ubraja se među najljepše hrvatske glagoljske knjige.

Beramski misal Bartola Krbavca, (490 stranica, Narodna knjižnica u Ljubljani, Slovenija), ~1425., napisan vjerojatno u gradu Bakru za župnu crkvu u Bermu, Istra.

Kopenhagenski misal, 15. stoljeće, čuva se u Kraljevskoj knjižnici (Kongelige Bibliothek) u Kopenhagenu, Danska. hrvatski glagoljski misal iz 15. stoljeća u Det Kongelige Bibliotek (Kraljevska knjižnica), koji se naziva Kopenhaški misal. Poznato je da se misal nalazio u mjestu Roč u Istri, Hrvatska. Do 1839. knjiga se nalazila u Kraljevskoj knjižnici u Beču, Austrija, a ova ju je knjižnica kasnije poklonila Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.

Zanimljivo je da su ovi glagoljaški dokument i bili  poznati hrvatskom svećeniku mons. dr. Boži Milanoviću , a podaci o tome navedeni su u Dodatku Memoranduma koji je 1946. godine pripremljen za potrebe Međunarodne mirovne konferencije u Parizu, koja je trebala odlučiti o međunarodnim granicama na području Istre (između Italije i bivše Jugoslavije). ) nakon Drugog svjetskog rata. Za konačnu odluku iznimno važnu, a vjerojatno i presudnu ulogu, imala je hrvatska glagoljaška baština. Koju evo IDS negira!

Nema spomena o buđenju nacionalne svijesti koja počinje kada i drugdje u Europi, nakon poraza Napoleona. Ilirski preporod traje od 1830 do 1860. Nakon ilirskog počinje  Hrvatski narodni preporod koji su predvodili Juraj Dobrila, Dinko Vitezić i Mate Bastian (Matko Baštijan) i  zanosili se idejom ujedinjenja Južnih Slavena u duhu jugoslavenske ideologije đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera. 1861.konstituiran je Istarski  Sabora i u njemu se vodila borba  za ravnopravnost hrvatskog jezika u upravi. Na početku 1870-ih pokrenuta je Naša sloga, glavni preporodni list, organiziraju se masovna okupljanja na kojima se raspravlja o nacionalnoj problematici, otvaraju se čitaonice, škole i sokolska društva. Iz tog razdoblja  ostao je molitvenik biskupa Jurja Dobrile, „Otče budi volja tvoja,“ tiskan u Trstu  1854. koji je doživio preko sto  izdanja.

Uz Dobrilu  bili su  Matko Brajša, Viktor Car Emin, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Antun Kalac, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Dinko Trinajstić, koji su se borili protiv talijanizacije i još u vrijeme Austrougarske monarhije izgradili si niz hrvatskih škola diljem Istre, čitaonica, knjižnica, koje su sve Talijani kada su upali  još 1918, u Pulu pozatvarali, a neke i spalili.

Ernest Radetić je u svojoj knjizi Istarski zapisi( Grafički zavod Hrvatske, Zagreb,1969) Str.289-291 nabrojao što su sve Istrani postigli u Austro-Ugarskoj monarhiji

-Imali smo starinsko hrvatsko bogoslužje, sačuvano jedino u Istri neprekidno od 9.tog stoljeća.

-Imali smo 504 crkve u kojem su narodni domaći  svećenici propovijedali na hrvatskom jeziku

-Imali smo 207 pučkih škola-169 hrvatskih i 38 slovenskih

-Imali smo veliku državnu gimnaziju u Pazinu, jednu općinsku realnu u Voloskom, jedno mušku učiteljsku školu u Kastvu i jednu žensku u Pazinu.

-Imali smo u Istri 343 hrvatska i 77 slovenskih učitelja, sve ponikli iz Istre.

-Imali smo 3 hrvatske i 4 slovenske tiskare

-Imali smo 3 hrvatska dnevna lista i jedan slovenski

Hrvatski list-Pula, Riječki novi list-Rijeka, Riječke novine-Rijeka i Edinost -Trst.

-Imali smo 414 gospodarskih zadruga, sa preko 100 000 članova, koje su bile stup gospodarstva u Istri.

-Imali smo 500 športskih i omladinskih društava

-Imali smo cijeli niz Narodnih domova.

-Imali smo divna narodna imena  i još ljepša hrvatska prezimena.

-Imali smo izvorne narodne nošnje

-Imali smo drevne glagoljaške knjige, povelje, književnost

Kada su došli Talijani,  koji su Istru dobili Londonskim sporazumom iz 1915. godine, kao nagradu sila Antante, što su prešli na njihovu stranu u ratu, oni su da schiave (robove) u Istri, „oslobode“ njihove  kulture,  u Puli, 14.srpnja  1921.godine spalili Narodni dom i fundus od 7 000  knjiga.

Talijani su sva imena, prezimena, toponime i nazive talijanizirali , pa čak i natpise na nadgrobnim spomenicima.

Talijani su svojim dolaskom istjerali i izazvali egzodus istarskih Hrvata, između 50 -60 000 je otišlo iz Istre.

Usprkos tome, zahvaljujući svojim svećenicima istarski Hrvati su uspjeli sačuvati svoj identitet i 1943. godina napisati Proglas o priključenju Istre matici zemlji Hrvatskoj!

Da bi IDS sve to zanijekao i proglasio Istru višeetničkom, višekulturnom i višejezičnom zajednicom  u kojoj se „priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca“

Statut je već bio na ocjeni ustavnosti

Vlada RH, prijavila je Statut IŽ Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, nakon čega je Ustavni sud ukinuo 36 članaka, pa poslije  odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo. Međutim 2001.godine Vlada Ivice Račana vratila im je ukinute članke,  pa je IDS proglasio javnu pobjedu svojih „univerzalnih vrijednosti“ istrijanizaciju, talijanizaciju i titoizam ( antifašizam)

Što je to  istrijanstvo?

Istrijanstvo je regionalno teritorijalno izjašnjavanje pripadnosti jednom području u okviru Republike Hrvatske i ne predstavlja  ni naciju, ni narod, ni narodnost. Po toj logici može se izraziti  pripadnost Zagorju, Međimurju, Podravini, Slavoniji, Baranji, Lici ili Dalmaciji!

Istrijanstvo nema karakteristike nacije, ni naroda, ni etničke manjine, ma koliko se trudili to znanstveno objasniti Sandi Blagonić i Ernie Gigante Dešković,  nego je  proizvod IDS-a, regionalne stranke u Istri, antihrvatske stranke koja pored talijanizacije Istre provodi istrijanizaciju Istre sa ciljem odnarođivanja hrvatskog entiteta, a time i smanjivanja brojnosti Hrvata u Istri.

Najbolje je pojam istrijanstvo objasnio mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup u miru:

„Istrani su za fino, nježno hrvatstvo. Ono je oduvijek postojalo u svijesti ljudi. Treba cijeniti da kod našeg čovjeka postoje regionalnost i zavičajnost koje također treba respektirati. Jedno i drugo, hrvatstvo i istrijanstvo, nikako se ne isključuje. Oni se nadopunjuju, to su legitimni načini izražavanja.“

Upravo to je točno: Istrijanstvo je osjećaj pripadnosti zavičaju, rodnom kraju koji ne isključuje pripadnost hrvatskom narodu. Istrijani su Hrvati rođeni u Istri! Istra je uvijek bila pod tuđinskom vlasti i Hrvati iz Istre samim time izolirani od ostalog hrvatskog nacionalnog korpusa,  vezali su se za svoj zavičaj.

Međutim IDS kao stranka  nastao je na zasadama jugoslavenstva, titoizma i bratstva i jedinstva. Sve te pozicije nakon raspada Jugoslavije, presvukao je u demokratsko ruho, pa je stranku okarakterizirao kao liberalnu (jugoslavenstvo),  antifašističku (titoizam) i tolerantnu (bratstvo i jedinstvo)! IDS-u jugoslavenstvo zamijenio sa istrijanstvom, samo da ne bude hrvatstvo. A proizvod te politike je samo produbljivanje podjela u stanovništvu i veliki odium, netrpeljivost prema hrvatstvu, pretočen u mržnju,  da svakoga koji se izjasni kao Hrvat, tipično komunističkim rječnikom proglase ustašom, mada ustaša u Istri nikada nije bilo.

Iz tog odiuma prema Hrvatima kao po njima razbijačima Jugoslavije  IDS stvara koncept istarske nacije: „istrijanstvo ima sve elemente nacionalnog bića–poseban jezik, kulturu, povijesnu tradiciju i običaje…“( poseban jezik ne postoji, postoji dijalekt hrvatskog jezika-čakavica, kultura je srednjoeuropska, običaje ima kao i svaki drugi kraj svoje)

Talijanizacija, odnosno dvojezičnost

Pitanje manjina odlično su uklopilo u IDS-ovu politiku transgranične Euroregije Istre, projekta Zemlja Istra Ivana Paulette, koja je neslavno propala slovenskim shvaćanjem da taj projekt razbija integritet i suverenitet Slovenije i postavljanjem žice i ograda na granici. sa Hrvatskom u sjevernoj Istri.

Tako je IDS slijedeći politiku negiranja hrvatstva Istre iskoristio mogućnost koju mu je pružio zakonodavac da promjenom statuta lokalnih jedinica samouprave uvede dvojezičnost i tamo gdje po kriteriju zastupljenosti manjine od 30% nikada ne bi bilo moguće uvesti. To je potvrdio i Furio Radin u intervjuu Glasu Istre.

„IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre

https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

Kriterij zastupljenosti, odnosno udjela u ukupnom stanovništvu po jedinici lokalne samouprave jedini je ispravan kriterij, sve ostalo je zlonamjerna politička trgovina.  Po etničkom kriteriju je na Pariškoj mirovnoj konferenciji Istra pripala Hrvatskoj, da bi IDS taj  kriterij poništio dodajući promjenu statuta kao mogućnost , koja je ušla u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Zaključak

IDS-ova politika istrijanstva nije uspjela, unatoč žestokoj retorici, medijskom pritisku i manipulaciji.

Nažalost IDS-u je uspjelo talijanizirati Istru. Uz pomoć vladajućih iz Zagreba, ono što nije uspjelo Mussoliniju, za vrijeme talijanske vlasti , uspjelo je IDS-u za vrijeme hrvatske vlasti u državi Hrvatskoj!

Prava manjina dovedena do apsurda, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je diskriminirajući (pozitivna diskriminacija) i  potpuno je nepotreban. Po Ustavu u RH članak 3, članak 14 i članak 15, vlada sloboda, jednakost i nacionalna ravnopravnost.

Zbog čega onda posebno prava manjina, kada vlada nacionalna ravnopravnost matičnog naroda i manjina?

Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminira, omalovažava i ponižava hrvatski narod, jer su pored etničkog udjela za ostvarivanje prava manjina dodani politički kriteriji. U jedinicama lokalne samouprave gdje po etničkom kriteriju udjela u ukupnom broju stanovnika, manjine ne bi ostvarile pravo na dvojezičnost, prepušteno je strankama koje su na vlasti da statutima općina i gradova manjinska prava uzdignu iznad prava većinskog naroda. Prava nacionalnih manjina u RH Ustavnim Zakonom i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina zakonodavac je doveo  do apsurdnih odnosa prema većinskom hrvatskom narodu.

Da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući, potvrdila je i Venecijanska komisija.

Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.

Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja. Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se odvijaju u Europi od pada komunizma do danas.

IDS-ovci su uvidjevši da im istrijanstvo nije prošlo sada inzistiraju na regionalizmu. Deklaracija Euro-Regija Istra im je isto propala, ali nije lokalna samouprava.

Po Ustavu RH članak 133, građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru Ustava RH  i zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima. Jedino to je još IDS-u preostalo da se spasi političke i povijesne odgovornosti za sustavno zatiranje hrvatskog identiteta Istre.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Odgovori