GOSPIĆ – U ponedjeljak, 17. ožujka 2025., Gospić je s ponosom obilježio 34. obljetnicu osnutka 117. brigade Zbora narodne garde (ZNG), jedne od ključnih postrojbi u obrani Like i Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Ova obljetnica nije samo povijesni podsjetnik na hrabrost i odlučnost njezinih pripadnika, već i prilika da se oda počast onima koji su dali svoje živote za slobodu domovine.
U sklopu obilježavanja, na gradskom groblju Svete Marije Magdalene održana je komemoracija na grobu prvog zapovjednika brigade, Paje Šimića. Uz paljenje svijeća i molitvu, okupljeni suborci, članovi obitelji i građani odali su počast čovjeku koji je bio jedan od stupova obrane ovoga kraja. Među prisutnima su bili i veterani brigade, njezini osnivači, kao i predstavnici lokalnih vlasti koji su naglasili važnost očuvanja sjećanja na one koji su u temelje naše slobode ugradili svoje živote.
117. brigada – simbol otpora i ponosa
Kada se govori o 117. brigadi, govorimo o koprivničko-križevačkom kraju i njegovu doprinosu Domovinskom ratu, jer je brigada i bila formirana od pripadnika i dragovoljaca s ovoga područja a ne s područja čitave županije.
Na koprivničkom području su bile ustrojene 1. i 2. bojna dok, je na križevačkom području ustrojena 3.
bojna, a nešto kasnije i 4. bojna 117. brigade HV.
Zapovjedništvo brigade formirano je u Koprivnici 3/4. listopada 1991. godine. Za zapovjednika
brigade postavljen je gospodin Dragutin Kralj. Istoga dana u Križevcima je mobilizirana 3. bojna 117.
brigade HV.
Oslobađanje vojarne u Križevcima i skladišta naoružanja i opreme „Široko Brezje“ Prva borbena zadaća 3. bojne bilo je oslobađanje vojarne „Kalnik“ i skladišta oružja „Široko Brezje“. Pripreme za tu akciju oslobađanja započinju 13. rujna 1991. odmah po dobivenoj Zapovijedi Predsjednika RH o blokadi vojarni JNA. Sljedećeg dana započinje blokada vojnih objekata u Križevcima i okolici. Najveću izravnu opasnost za grad Križevce predstavljao je 411. „R“ mješoviti protuoklopni artiljerijski puk 32. korpusa JNA koji je bio smješten u samom središtu grada, te skladište vojnog naoružanja u šumi Široko Brezje kod Križevaca. U operaciji oslobađanja sudjelovali su pripadnici 3. bojne ZNG-a, Policijske postaje Križevci, Samostalnog voda iz Stare Kapele, odredi NZ iz Križevaca. Skladište je oslobođeno je 16. rujna 1991., a dan kasnije i vojarna u gradu. Nakon oslobađanja vojarne pristupilo se ustrojavanju cijele bojne jer su tada postojali uvjeti s obzirom na to da se oslobađanjem skladišta došlo u posjed velike količine naoružanja i opreme. U prostoru oslobođene vojarne organiziran je 22. rujna 1991. blagoslov vojarne i postrojavanje prvih dragovoljaca pripadnika 1. čete 3. pješačke bojne 117 brigade, učesnika oslobađanja vojarne. Dva hrvatska vojnika su ubijena i jedan ranjen u toj akciji oslobođenja vojarne.
Banovina, Pokupsko – Pisarovina 3.10. – 10.10. 3/117 bojna dobiva zapovijed od Zapovjedništva ZNG za ojačanje obrane ZP Zagreb u području Pokupsko – Pisarovina. Obrana na rijeci Kupi bila je u mjerodavnosti OZ Zagreb. Glavna je zadaća bila spriječiti moguće napredovanje neprijatelja prema Zagrebu. U dva autobusa „Čazmatransa“ ,91 branitelj uz pratnju vozila MUP-a, 3. 10. 1991. godine krenuo je iz Vojarne u Križevcima na bojišnicu satnija se upućuje na lijevu obalu Kupe i to na područje sela Slovinac (Lijevo Sredičko) – Lijevi Štefanki te prema Skender Brdu. Uspostavljen je kontakt s Kriznim štabom i veza sa Zapovjedništvom 101. br. HV, radi koordinacije djelovanja. Postrojba se je vratila u Križevce 10. listopada, a na području Pisarovine ostala su 24 branitelja u sastavu tenkovske satnije. Pokupsko je bilo prva crta obrane te je doživjelo velika razaranja od agresora. Hrvatsko pučanstvo koje je živjelo u pokupskim selima, moralo ih je napustiti još 01.10.1991. Obrana na desnoj obali Kupe bila je veoma teška. Neprijatelj je nastojao potisnuti branitelje s tih položaja i u tome je uspio 07.10.1991. zbog nesređene bojišnice.
Pakračko bojište, Pakrac 13.10. – 08.11. 1 satnija 3/117 od 13. listopada 1991. sudjeluje u obrani Pakraca gdje se organizira obrana toga područja. Sredinom kolovoza pobunjenici i JA su u potpunosti blokirali Pakrac i Lipik. Postrojba sudjeluje u oslobađanju dijela Gornje Obriježi i Omanovca. U oslobađanju gornjeg dijela Omanovca sudjelovao je 1. vod pod zapovjedništvom Željka Jalžabetića -Cike s 32 branitelja. Tu je poginuo 1 branitelj. Postrojba učinkovito nadzire i onemogućava neprijateljsku komunikaciju na potezu Daruvar – Badljevina – Dereza – Kusonje – Pakrac. Omanovac i Gornja Obrijež ostali su u rukama branitelja što je imalo itekakav značaj za oslobođenje Pakraca i okolnih mjesta u daljnjim ratnim djelovanjima. Ta akcija imala je veliki značaj i time što je osiguravao deblokiradu Pakraca. 2. satnija 3/117 sa 142 pripadnika zamijenila je 1. satniju na području Omanovca i Gornje Obriježi, s osnovnom zadaćom nadziranja toga područja i čuvanje zatečenih položaja prema Derezi i Kusonjama. Postrojba je imala u svom sastavu, osim pješačkog naoružanja, desetinu bestrzajnih topova. Postrojba uspješno drži crtu bojišta. U stalnim ratnim okršajima ovo područje bilo je potpuno devastirano. Mještani su se u velikoj većini iselili, a tek je nekoliko obitelji ostalo u svojim kućama.
Operacija Orkan 91, Bair-Popovac 03.11. – 08.11. 3/117. brigade bila je pridodana OG „Posavina“ na novljanskom dijelu bojišta za operaciju „Orkan-91“. Prema zapovijedi zapovjednika OZ Bjelovar 3. bojna dana 3.11.1991. u Kozaricama zapovjednom mjestu 105. brigade izvršila je organiziranu smjenu s tom postrojbom. Postrojba je bila napadnuta još u trenutku dok nije izvršila kompletan razmještaj odnosno već kod zapovjednog izviđanja terena. Postrojba je tada pretrpjela za nas velike gubitke, 4 branitelja su poginula 8 ih je teže, a 6 lakše ranjeno među njima i zapovjednika bojne, jednog zapovjednika satnije, te nekoliko zapovjednika desetine. Pod jakom paljbom topništva naše snage više nisu vladale situacijom i nažalost nisu bili u stanju sačuvati dostignute položaje. U pomoć su pristigli i pripadnici križevačkog 15. mpoad-a Ta snažna akcija agresorske vojske i ti gubici su izazvali određeni šok među braniteljima, te dolazi do nekontroliranog napuštanja dostignutih položaja u selu Bair. Zapovjedništvo je konsolidiralo ostatak snaga s „Cikinim vodom“ Željka Jalžabetića Cike i skupinom od 60-ak vojnika odlučanih braniti naše položaje. U tome su uspjeli do trenutka kada je Zapovjednik OZ Bjelovar izvršio smjenu.
Pakračko bojište 29. 10. do 19.12. 1991., Operacije Papuk 91 i Orada 3/117 vrši pripremu za redovite smjene unutar 117 brigade u operaciji „Papuk 91“. Dana 29. 11. kreće na Pakračko-lipičko bojište s 376 vojnika, a od 14. 12, kada je iz Križevaca pristigla još jedna novoustrojena 3. satnija, bojna je imala ravno 500 pripadnika. U operacija „Orada“ (5. – 6. prosinca 1991.) u kojoj je bojna sudjelovala oslobođen je grad Lipik, što ga čini prvim oslobođenim gradom u Domovinskom ratu i jedinim do “Oluje”. Preko Turkovače i Klizavca prema Kukunjevcu i Dobrovcu djeluju dvije satnije iz sastava 3/117 i sudjeluju u oslobađanju Kukunjevca i Dobrovca 7.11.91. Dana 11.12.1991. u 4 sata ujutro prema Zapovijedi za napad OG Pakrac, dio postrojbe krenuo je u Pakrac, na položaje u sjevernom dijelu grada, a dio postrojbe ostao je u Kukunjevcu držati dostignute položaje. U bojnim djelovanjima u ovom razdoblju poginula su 11 branitelja, a 51 ih je ranjeno.
PAKRAČKO BOJIŠTE, VRIJEME SARAJEVSKG PRIMIRJA Nakon primirja potpisanog u Sarajevu 3.1.1992. godine 3/117 vrši pripremu i redovite smjene i rotaciju unutar 117 brigade na područje Brezovca, Livađana, Subocke. Prema popisu postrojba ima 492 pripadnika, a na samom terenu prisutno je 454 pripadnika s osnovnom zadaćom nadziranja toga područja i čuvanje zatečenih položaja danom potpisivanja primirja.
Izvori: Wiki, Novi list
