Na današnji dan, 18. ožujka 1994., u Washingtonu, dogodio se povijesni trenutak koji je oblikovao politički pejzaž jugoistočne Europe. Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, potpisali su Washingtonski sporazum, uspostavljajući Federaciju Bosne i Hercegovine i njezinu konfederalnu povezanost s Hrvatskom.
Sporazum je bio odgovor na hrvatsko-bošnjačke oružane sukobe koji su započeli 1993. godine, te pritisak Sjedinjenih Američkih Država za njihovim okončanjem. Nakon intenzivnih pregovora, koje su vodili veleposlanici Redman i Galbraith, postignut je dogovor o stvaranju federacije koja bi uključivala područja s hrvatskom i bošnjačkom većinom, te preliminarni sporazum o konfederaciji s Hrvatskom.
Washingtonski sporazum postavio je temelje za ustroj središnje i kantonalne vlasti unutar Federacije BiH, definirao pristup moru preko hrvatskog teritorija, status luke Ploče, tranzitna prava kraj Neuma, te uspostavio zajedničko vojno zapovjedništvo.
Međutim, nakon smrti predsjednika Tuđmana, počele su akcije koje su dovodile do revidiranja i kršenja sporazuma, često na štetu Hrvata u BiH. Brojne ovlasti koje su bile dodijeljene županijama ukinute su, a novouspostavljena federalna ministarstva prosvjete, kulture i energetike formirana su suprotno odredbama sporazuma.
Danas se Federacija BiH suočava se s brojnim izazovima. Proračun je na rubu kolapsa, gospodarstvo stagnira, socijalna davanja su opterećenje, administracija je prevelika, a županije ne funkcioniraju kako bi trebale. Nametanje predstavnika Bošnjaka i stalno nezadovoljstvo Hrvata položajem u Federaciji samo su neki od pokazatelja da je Washingtonski sporazum ostao nedorečen i da su potrebna nova rješenja kako bi se osigurala stabilna i prosperitetna budućnost za sve narode Bosne i Hercegovine.
