Obilježena 33. obljetnica pada sela Ćelija, te pogibije Dragutina Bendžule i Damira Pavičića

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Ćelije, 7. srpnja 2024. – Danas je u Ćelijama svečano obilježena 33. obljetnica pada i progonstva mještana, kao i pogibija branitelja Dragutina Bedžule i Damira Pavičića. Na današnji dan 1991. godine započeo je masovni napad na Ćelije, koji je tragično završio spaljivanjem sela 9. srpnja iste godine. Ćelije su bile prvo hrvatsko selo koje je surovo razoreno u Domovinskom ratu, a stanovništvo je bilo pogubljeno i protjerano. Tijekom okupacije, 33 branitelja i civila izgubili su živote.

U znak sjećanja i počasti, obitelji stradalih mještana i suborci okupljeni u brojnim braniteljskim udrugama položili su vijence i zapalili svijeće. Na ceremoniji su sudjelovala izaslanstva Vlade Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije te gradova Vukovara i Osijeka.

Pomoćnik načelnika Policijske postaje Vukovar, Dalibor Pavlović, u ime načelnika Policijske uprave vukovarsko-srijemske Ante Zovka, odao je počast stradalim mještanima. Također, policijski službenici Policijske uprave osječko-baranjske odali su počast poginulim osječkim braniteljima Dragutinu Bedžuli i Damiru Pavičiću.

Nakon ceremonije, u crkvi Presvetog Srca Isusova u Ćelijama služena je sveta misa za poginule branitelje i civile.

Povjesnica:

Budući da je ovo selo bilo na važnom strateškom opskrbnom pravcu od Osijeka do Vukovara, gradova oko kojih se sve snažnije stezao obruč snaga JNA i pobunjenih Srba, i zbog činjenice što su bile mjesto odano hrvatskim vlastima, i Ćelije su bile izložene žestokim neprijateljskim pritiscima, a od svibnja 1991. velikosrpske su snage i njih okružile. JNA je, zajedno s pobunjenim Srbima iz susjednih sela Bobote i Silaša, 4. srpnja 1991. napala Ćelije, a uvodnica je bila napad na hrvatske snage koje su dostavljale hranu i sanitetski materijal u Ćelije. 

Novo formirana 1.bojna 106. brigade ZNG-a, dobija 30. lipnja svoju prvu borbenu zapovijed , i to zauzeti položaje na južnim prilazima gradu Osijeku i onemogućiti neprijatelju uporabu prometnica između uporišta pobunjenih Srba u Tenji, Adi i Markušici te borbenim skupinama osigurati pustare Orlovnjak , Bricin Bunar i Betin Dvor te Novi Seleš i Seleš.

Isti dan kada je osnovana brigade, jedna patrola  JNA dolazi u selo Ćelije, u ulozi  “zaštite” od četničkih provokacija. Patrola napušta selo Ćelije 1. srpnja a isto večer 68 pripadnika ZNG-a iz sastava novoformirane brigade i Samostalnije satnije Sekretarijata narodne obrane Osijek, naoružani samo pješačkim naoružanjem. Pošto se selo Ćelija počelo opkoljavati od strane četničkih snaga,  5. srpnja oko 10 sati u ispomoć dolazi 10-ak vojnih policajaca iz sastava 3 A ZNG-a. Znajući da su pripadnici slabo naoružani a namjena četnika je bila jasna, iz Osijeka je upućen kamion sa oružjem, streljivom i hranom.  Za osiguranje kamiona određeno je 6 vojnika koji su krenuli  u jednom vozilu prema “Šljunčari” no, četnici su ih dočekali i otvorili vatru na njih. Dragutin Bendžula ( 1954) i Damir Pavičić ( 1959) su ubijeni, jedan teže a dvojica su lakše ranjena. Do tijela poginulih i ranjenih hrvatskih vojnika, nije se moglo doći . Odmah nakon toga , krenuo je napad iz pravca Bobote koji je unatoč lošem naoružanju, uspješno odbijen. Kada su srpski pobunjenici dobili pomoć od JNA, branitelji sela odlučili su se da isprazne selo sa civilima. Dana 9. srpnja pobunjeni Srbi s JNA, uši su u selo i potpuno ih spalili.

Poslije su Ćelije postale poznate po masovnim grobnicama. Već 21. rujna pripadnici tzv. Teritorijalne obrane SAO SBZS, koju je predvodio srpski ratni zločinac Željko Ražnatović, bacili su u masovnu grobnicu u Ćelijama tijela 11 zatočenika iz zatvora u Dalju. 11. studenog isti su počinitelji ubili pet zarobljenih civila iz Klise, koje su bili odveli u centar za obuku u Erdutu na ispitivanje. Tijela su im bacili u masovnu grobnicu u Ćelijama.

Nakon Ćelija, po istom obrascu, spaljena su i uništena brojna hrvatska sela i naselja od Vukovara do Prevlake s isključivom namjerom uništenja i protjerivanja hrvatskog stanovništva.

U svijet su otišle slike razorenih i spaljenih kuća i stoke koja luta opustošenim ulicama i okolicom. Za ovaj se zločin doznalo zahvaljujući hrabrim novinarima Osječkog tjednika (prije svega Dariju Hećimoviću i njegovim suradnicima) koji su se uspjeli probiti na mjesto zločina neposredno nakon progona stanovnika sela.

S razaranjem i spaljivanjem ovog sela i progonom njegovih žitelja započela je kampanja etničkog čišćenja istočne Slavonije koja će slijedećih mjeseci te ratne 1991. godine dobiti još drastičnije oblike i nastaviti se s Daljem, Aljmašom, Erdutom, Vukovarom, Borovom Naseljem, Ilokom, Bapskom, Tovarnikom, Sotinom…Isto se to, nažalost, u to vrijeme događalo i na Banovini, Kordunu, u sjevernoj Dalmaciji, Lici i svim drugim krajevima što su ih zaposjele srpske snage.

Foto: PU vukovarsko-srijemska

Odgovori