U Bijelom polju kod Mostara obilježena je 30. godišnjica oslobađanja ovoga dijela Mostara od agresora u sklopu akcije ‘Lipanjske zore’. Svetu misu zadušnicu za sve poginule, umrle i nestale branitelje Bijelog polja predvodio je mjesni župnik don.Rajko Marković.

Misi je prethodilo polaganje vijenca i paljenje svijeća poginulim braniteljima treće cimske bojne na putu za Rujište.
Nakon svete mise vjernici,mještani Bijeloga polja i gosti uputili su se u procesiji do spomenika za poginule branitelje l bjelopoljske bojne.
Marija Šunjić, kćerka ratnog vojnog invalida i dopredsjednika Hvidre Mostar, pročitala je pozdravni govor generala Mire Andrića kojeg prenosimo u cjelosti:

“Povodom 30.obljetnice oslobađanja Bijelog polja, 19.lipnja 1992. godine, šaljem vama, mojim dragim bjelopoljcima iskrene čestitke. Kroz povijest ste podnijeli velike žrtve, kako tijekom Drugog svjetskog rata, tako kroz posljednji, obrambeno Domovinski rat. Imao sam čast dio tog puta biti s vama. Ovdje, kao i mnogo puta na drugim mjestima i životnim iskušenjima najveći teret su podnijeli “mali” obični ljudi bez glamura i pompe. Svojom žrtvom, srčanosti i hrabrosti zadužili ste generacije koje dolaze i koje su dužne čuvati trajni spomen na svakog našeg branitelja koji je dao život za slobodu, kako Bijelog polja tako i šire.
Vi dobro znate kako se nosite u sadašnjim teškim, a pogotovo tad, u vremenima nesređenih odnosa, odnosno u multinacionalnoj zajednici, često neiskrenih i kompliciranih savezništva. Htjeli su nam nametnuti krivnju, obezvrijediti našu žrtvu, htjeli su nam umanjiti doprinos koji
smo ugradili u slobodu ali ne mogu, jer sve što je naša bojna činila, dostojanstveni je obraz istine.
Lipanjske zore su bile početak bolje organiziranosti i realizacije oslobađanja doline Neretve kroz postrojbe HVO-a, u kojem je naglašeno zajedništvo. Najjače oružje bila je upravo ljubav prema Bogu, čovjeku i domu, ustrajte je čuvati. Bjelopoljska bojna izvela je veličanstvenu akciju na svome pravcu i oslobodila Bijelo polje. Ne mogu zaboraviti srčanost koja je nosila svakog vojnika, zato budite ponosni kao što sam i ja na sve vas.
U Bijelom polju sam odrastao i gdje god krenem i sve što nosim dobroga u sebi, kažem s ponosom da sam potekao iz jednog mjesta velikih i ponosnih ljudi, sposobnih tu ostati i opstati. Ovim putem iskazujem pokoj dušama i vječni mir svim poginulim i umrlim braniteljima i civilima Bijelog polja.”
Vaš bjelopoljac, Brigadni general Miro Andrić
Bijelo polje u Domovinskom ratu je dalo ogromnu žrtvu, poginula su 106 branitelja i civila, kojih se s ponosom sjećamo i koje nikada ne smijemo zaboraviti. Poslije molitve polaganja vijenca i paljenja svijeća upriličeno je prijateljsko druženje i vatromet.
Preneseno sa pogled.ba