ZAGREB, 3. srpnja 2025. – Dok su oči javnosti često uprte u saborske govornice i glasanja o zakonima, jedan znakovit detalj iz parlamentarnih klupa ponovno je privukao pozornost – neopravdani izostanci. Ovaj put na “crnoj listi” našli su se zastupnici platforme Možemo!, Draženka Polović i Marin Živković, koji su u lipnju izostali po jedan dan s plenarne sjednice Hrvatskog sabora – i to bez valjanog razloga.
Iako se na prvi pogled čini da je riječ o minornoj situaciji – samo jedan dan izostanka – sustav je neumoljiv. Polović i Živković tako će biti “nagrađeni” umanjenjem mjesečnog paušala u iznosu od 19,91 eura, odnosno točno 10 posto od ukupnog iznosa koji iznosi 199,10 eura. Pitanje je, međutim, koliko ova financijska “kazna” doista predstavlja udarac u novčaniku saborskih zastupnika, ili pak simboličku poruku da je radno mjesto – i kad je saborska klupa u pitanju – mjesto na kojem se mora biti.
Mala kazna, velika poruka?
Ova praksa kažnjavanja zbog neopravdanih izostanaka uvedena je još 2017. godine na inicijativu Mosta, i to s plemenitim ciljem: popuniti saborske klupe. Iako se činilo da će zastupnike prisiliti na veću odgovornost, praksa pokazuje kako gotovo svaki mjesec barem jedan od 150 zastupnika bez opravdanja izostane s posla – točnije, iz sabornice.
Zakonodavna praksa, ironijom sudbine, obvezuje zakonodavce da i sami poštuju pravila. No čini se da se Sabor, unatoč simboličnom rezanju paušala, još uvijek suočava s istim starim izazovima – praznim klupama.
Bolovanje, sud, skupovi – opravdanja ima, samo da se ne sjedi
Zastupnici imaju niz mogućnosti da svoj izostanak opravdaju: liječničkom potvrdom u slučaju bolesti, sudskim pozivom, ili odlaskom na razne političke, društvene i kulturne događaje, kao i na sjednice gradskih i općinskih vijeća. No kad sve to zakaže – ostaje kazna.
Ostaje i dojam da se zastupnički paušal, koji često izaziva rasprave u javnosti zbog svoje visine i načina trošenja, penalizira gotovo simbolično. Je li 19,91 euro dovoljan motivator da zastupnik ubuduće ne preskoči saborsku stolicu? Ili se, pak, radi tek o formalnoj crnoj točki u mjesečnom radnom kartonu jednog zastupnika?
Povjerenje građana i politička odgovornost
U vremenu kad povjerenje građana u političke institucije nije na visini, svaki takav izostanak – pa bio on i jednodnevan – otvara prostor za sumnju i kritiku. Saborski zastupnici nisu samo zakonodavci, već i predstavnici naroda, izabrani da glas naroda prenesu u zakonsku proceduru.
Možda bi pravo pitanje trebalo glasiti: ne radi li se ovdje samo o propuštenom danu, već o propuštenoj prilici da se pokaže politička ozbiljnost? Ili, kako bi narod rekao – da se “zasluži plaća”.
Jer, dok se građanima radne discipline mjere minutama i karticama, sabornica još uvijek čeka da svaki njezin mandatni korisnik shvati: zastupnički posao nije čast samo kad se drži govor, već i kad se – jednostavno – bude prisutan.
Izvor: Hina
