Danas obilježavamo rođendan jednog od najistaknutijih vojnih zapovjednika i domoljuba hrvatske povijesti – general-bojnika Nijaza Batlaka, poznatijeg pod nadimkom Daidža. Rođen 1929. godine u Zvekovici kraj Cavtata, Batlak je od najranije mladosti bio predodređen za turbulentni i beskompromisni život borca za slobodu. Koristio je ime Mate Šarlija.
Njegov je put bio ispunjen borbom, patnjom i neizmjernom ljubavi prema domovini. Još kao mladić priključio se vojnim formacijama Nezavisne Države Hrvatske te je sudjelovao u jednoj od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata na području Bosne i Hercegovine – na Lijevče polju, gdje su hrvatske snage zadale snažan udarac četničkim postrojbama. No, kraj rata za njega nije značio mir. Naprotiv, ono najteže tek je slijedilo.
Godine zatočeništva i mučenja
Pred njegovim su očima partizani zvjerski mučili i ubili njegova oca Mehmeda, člana Hrvatske seljačke stranke. Potkovali su ga i bacili u jamu. Samog Batlaka osudili su na teški zatvor i prisilni rad u rudnicima Kaknja, a kasnije u vojnom zatvoru kod Mostara, gdje je proveo nevjerojatnih 11 godina. Bio je mladić od svega 16 godina kada je zatočen, a iz zatvora je izišao kao čovjek od 27 godina, otvrdnut nepravdom, ali neslomljen.
Bijeg u slobodu i susret s Tuđmanom
Napustivši Jugoslaviju, Batlak odlazi u Španjolsku, gdje završava vojnu akademiju. Njegov emigrantski put vodi ga u Sjedinjene Američke Države, gdje se aktivno uključuje u hrvatski politički krug i susreće budućeg predsjednika dr. Franju Tuđmana. Svoje oduševljenje Tuđmanovom idejom pomirbe svih Hrvata opisao je riječima:
“Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljeništvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe vjerovao kao u samog Boga.”
Njegov povratak u Hrvatsku 1991. godine nije bio tek nostalgični povratak u domovinu, već povratak ratnika koji je bio spreman stati u njezinu obranu.
Daidža u Domovinskom ratu
Od prvog trenutka uključuje se u obranu Hrvatske. Prvi zadatak vodio ga je u Sarajevo, gdje je pokušao organizirati obranu grada. Potom, s lažnim identitetom, ulazi u Crnu Goru kako bi izvidio neprijateljske položaje. Njegov vojni doprinos posebno dolazi do izražaja na južnom bojištu, gdje je postao prvi zapovjednik obrane Dubrovnika i okolice. U listopadu 1991. promaknut je u čin brigadira Hrvatske vojske.
Njegova vojna genijalnost posebno se istaknula u organizaciji dragovoljačkih pukovnija “Kralj Tomislav”, kasnije preustrojene u elitnu HVO postrojbu “Ludvig Pavlović”, te postrojbe “Crvenkapice”, koja je kasnije postala “Nahid Kulenović”. Upravo su bojovnici iz te postrojbe 1993. godine probili obruč oko Goražda i ušli u grad, dok su drugi sudjelovali u obrani Bihaća.
Zasluženi vojni vrhunac i diplomatska služba
U ožujku 1992. godine promaknut je u čin general-bojnika Hrvatske vojske, a nakon Washingtonskog sporazuma vraća se u Bosnu i Hercegovinu te preuzima dužnost savjetnika za međunacionalne odnose u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sarajevu.
Nasljeđe heroja
General-bojnik Nijaz Batlak umro je 31. siječnja 1999. godine od teške bolesti. No, njegovo ime ostaje upisano zlatnim slovima u povijesti hrvatskog naroda. Zbog svog neizmjernog doprinosa obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odlikovan je najvišim hrvatskim vojnim i državnim priznanjima:
- Red kneza Domagoja s ogrlicom,
- Red bana Jelačića,
- Red Ante Starčevića,
- Red hrvatskog trolista,
- Red hrvatskog pletera,
- Spomenicom Domovinskog rata,
- Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Daidžina poruka budućim generacijama
Njegov životna priča nije samo priča o hrabrosti i vojnoj vještini, već priča o neuništivom duhu jednog čovjeka koji nikada nije odustao od svoje domovine. Kao što je i sam rekao, “Vratit ću se u domovinu kada će me ona opet trebati.”
I doista, kada je Hrvatska bila na udaru, Daidža je bio tu. Njegov doprinos ne smije pasti u zaborav, već treba biti inspiracija svim budućim naraštajima koji vole svoju domovinu.
Neka mu je vječna slava i hvala!