Na današnji dan 27. studenog 1991. godine, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatilo je Rezoluciju 721 kojom se utire put slanju Mirovnih snaga u Hrvatsku.
Zašto su Mirovne snage morale doći u Hrvatsku?
Sve je krenulo u Kninu 8. srpnja 1989., kada je održan miting Srba s brojnim četničkim znakovljem i zazivanjem intervencije JNA, jer da su navodno Srbi u Hrvatskoj ugroženi.
Godinu dana poslije, nisu se slagali s idejom o osamostaljenju Hrvatske i konačnim izlaskom iz jugoslavenskog državnog okvira. Nakon te ideje i želje Hrvatskog naroda za Hrvatskom neovisnom i samostalnom državom, Srbija potiče Srbe u Hrvatskoj da se odupru toj ideji. Zatim, dolazi raspisivanje referenduma o srpskoj autonomiji 16. kolovoza 1990. godine, i balvan revolucijom dan poslije u okolici Knina. Balvan-revolucijom nanesena je velika ekonomska šteta gospodarstvu Hrvatske zatvaranjem prometnica i prekidom špice turističke sezone.
Dana 22. prosinca 1990., Hrvatski sabor donosi Ustav Republike Hrvatske u kojem su Srbi svrstani u nacionalne manjine, a to je iskorišteno Srpskim ekstremima kao dokaz neprijateljstva Hrvata prema Srbima.
Nakon toga, dolazi do terorističkih napada pobunjenog dijela Srba u Hrvatskoj. Zahuktava se rat i dolazi do okupacije velikog dijela Hrvatskog teritorija, progona stotina tisuća Hrvata, desete tisuća ubijenih civila i branitelja, formiraju se srpski koncentracijski logori na okupiranim dijelovima Hrvatskog teritorija ali i u Srbiji.
Kada je bilo očito da pobunjeni Srbi, dobrovoljačke garde iz Srbije i Jugo armija, zauzimaju veliki dio Hrvatskog teritorija i na njima čine nezamislive zločine, uništavaju kulturno blago i spaljuju/ ruše kuće u kojima su živjeli Hrvati, predsjedništvo SFRJ u Beogradu, 9. studenog predložili su Vijeću sigurnosti UN-a da se poduzme neki korak i ponudi mirno rješenje.
Budući da je i Hrvatska zbog velikih žrtava, teške situacije na bojišnicama i potrebom za međunarodnim priznanjem cijelo vrijeme podupirala mirovne opcije međunarodne zajednice, u Ženevi je uz posredovanje predstavnika UN-a Cyrusa Vancea 23. studenog dogovoren prekid neprijateljstava i odlazak JNA iz Hrvatske.
U tim okolnostima nastao je takozvani „Vanceov plan“ koji je uključivao dolazak UNPROFOR-a, a koji je službeno objavljen je 11. prosinca. „Vanceov plan“ bio je predviđen kao privremeni plan za stabilizaciju stanja na ratom zahvaćenim područjima, a iznesen je u izvješću glavnog tajnika u vezi s Rezolucijom 721.
Potpisivanjem Rezolucije postalo je potpuno jasno da u Hrvatsku dolaze mirovne snage.
Nije se znalo kad ni u kakvim uvjetima, a na hrvatskoj strani, poučeni desetljetnim fijaskom mirovnih snaga na Cipru kao i činjenicom da Srbi nisu poštivali ni jedan dogovor, bilo je i onih koji su se protivili dolasku mirovnih snaga.
Iako je u studenom okupiran Vukovar i niz drugih mjesta, Hrvatska je konsolidirala svoju obranu, a na prostoru zapadne Slavonije već je štoviše provodila i opsežne oslobodilačke operacije.
No, hrvatskom vodstvu krajem studenoga bilo je najvažnije ishoditi međunarodno priznanje, a Rezolucija 721 bila je vrlo važan korak ka potpisivanju Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. nakon čega je nedugo zatim od velikog broja europskih i svjetskih država Hrvatska priznata neovisnom državom u postojećim granicama.
Vijeće sigurnosti UN-a 21. veljače 1992. godine donijelo je Rezoluciju o pokretanju mirovne operacije i slanju međunarodnih zaštitnih snaga u Republiku Hrvatsku. Snage UNPROFOR-a raspoređene su u 4 zaštićene zone: Istok (Baranja i istočna Slavonija), Zapad (zapadna Slavonija), Sjever (Kordun i Banovina), Jug (sjeverna Dalmacija i istočna Lika).