Na današnji dan 2. prosinca 1991. godine, u šumi Zukvi pokraj sela Omanovca, u neprijateljskoj četničkoj zasjedi ginu ginu Josip Crnčec i Ivan Kurtek, a ranjeno je njih šestorica: vozač kamiona Stjepan Brlek, Radivoje Deban, Milivoj Benčić, Josip Vitez, Damir Horvat i Zvonko Glavica.
Smjenu vojnika na položajima kote 225 vrši zapovjednik voda Vilko Adamić nakon toga sa 11 vojnika nastavljaju prevozeći se kamionom prema koti 264 u šumi Zukvi gdje upadaju u četničku zasjedu.
02. prosinca 1991. godine, selo Omanovac, baza 1. satnije 1. bojne 104. brigade ZNGRH Varaždin.
Položaji koje drže pod kontrolom, kota 225 – kota 264 šuma Zukva na komunikaciji Daruvar – Pakrac,
u 14,30 sati
Smjenu vojnika na položajima kote 225 vrši zapovjednik voda Vilko Adamić nakon toga sa 11 vojnika nastavljaju prevozeći se kamionom prema koti 264 u šumi Zukvi gdje upadaju u četničku zasjedu.
Od četničkih rafala ginu dva pripadnika brigade, Josip Crnčec i Ivan Kurtek, a ranjeno je njih šestorica: vozač kamiona Stjepan Brlek, Radivoje Deban, Milivoj Benčić, Josip Vitez, Damir Horvat i Zvonko Glavica.
Četnici su koristeći pancirnu municiju izrešetali kamion, ranili vozača Brlek Stjepana koji je unatoč ranjavanju uspio zadržati kamion na cesti. U tim trenucima na mjesto zasjede iz pravca sela Stari Majur nailaze pripadnici ludbreške satnije Mladen Bačani i Stanko Hižak, koji preuzimaju nekolicinu ranjenih a Krunoslav Križnjak uskače u kamion kojeg izvlači sa mrtvima i ranjenima van te zone u selo Stari Majur.
Preživjeli vojnici su iskočili sa kamiona i ostali na mjestu događaja ležati u kanalu uz cestu. Prilikom samog napada, 50 metara dalje, vojska kojoj je trebala biti izvršena smjena povlači se dublje u šumu i sklanja se u iskopani rov, u tom trenutku četnici usmjeruju svoje rafale i prema njima te lakše ranjavaju još jednog vojnika.
15,20 sati
Nakon dojave o tom događaju, na mjesto zasjede dolaze samo Vladimir Leskovar i Bešenić Branko, nalaze vojsku koja leži uz cestu. Između ostalih i Kostanjevac Marijana, koji je ispričao što se dogodilo.
Leskovar i Bešenić kreću u izviđanje područja u šumi Zukvi. Tom prilikom pronađeno je mjesto odakle su četnici pucali, pronađene su čahure od pancirne municije cal. 7,62 mm i utvrdilo da od četničke strane više nije prijetila nikakva opasnost.
Četnici su izvršili svoju namjeru i pobjegli prema selu Male Dereze.
16,20 sati
Ponovno je uspostavljena direktna veza sa zapovjedništvom satnije i vrši se smjena kompletne vojske koja se nalazila na tim položajima.
Na taj način situacija je stavljena pod kontrolu, položaji na koti 264 u šumi Zukvi su sačuvani i pod kontrolom pripadnika 104. brigade.
Navedeni položaji i cestovna komunikacija bili su do kraja studenog 1991. godine pod kontrolom četnika, koji su baš na mjestu kote 264 minirali cestu i postavili barikadu od golemih kamenih gromada nasred ceste.
Na taj način presjekli su komunikaciju između Pakraca i Daruvara, sa namjerom da drže grad pod okruženjem do konačne predaje pakračkih branitelja.
Jedina komunikacija Pakraca sa ostalim svijetom u to vrijeme bila je cesta od Prekopakre – Batinjani – Gornja Obriježi –Daruvar i tamo su često iz zasjeda ubijali sve koji su htjeli izaći iz okruženja.
20,30 sati, kota 264
Vojska koja je došla na smjenu u popodnevnim satima, tijekom noći napušta navedene položaje, radi topničkih i pješačkih napada na njihove položaje.
Usred noći povlače se prema koti 225 i s. Omanovac.
Crnčec Josip poginuo je na licu mjesta, iza sebe ostavio je dva sinčića i suprugu, stariji dvije godine i mlađeg kojem je bilo tek osam mjeseci života.
Kurtek Ivan poginuo na licu mjesta, neoženjen iza sebe ostavio roditelje.
Izvor: Klub varaždinskih branitelja1991-1995./ Facebook
