Na današnji dan 24. kolovoza 1991. godine, hrvatski branitelj Luka Andrijanić iz protuzrakoplovnog topa PAT 20/3, oborio je prve zrakoplove na području Vukovara, ali i Hrvatske.
Protuzrakoplovni top PAT 20/3 uz Adrijanića, imao je tročlanu posadu; Antun Begčević, Zvonko Hincak i Josip Jakobović. Bio je prikačen na kamion TAM T-60, kojeg su pomjerali s jedne pozicije na drugu.
Toga 24. kolovoza, bila je subota kada je vozač TAM-a Josip Jakobović odvukao protuzrakoplovni top na silos Đergaj, gdje su se se pripremili i iščekivali borbene zrakoplove JNA.
Negdje oko 17 sati prilaze 4 zrakoplova JNA. Tada zapovjednik obrane Vukovara, Ivica Arbanas izdaje zapovijed da se puca. Luka puca i pogađa prvi zrakoplov G-4 a drugog je oštetio. Taj prvi pogođeni pada između Bršadina i Marinaca a drugi, onaj oštećeni, pošto je dobro zadimio leti u pravcu Srbije preko centra grada.
Nakon dva dana, Marjan Balić, Antun Bekčević i Zvonimir Hincak, zauzimaju novu poziciju, kod Vodotornja. Luka Adrijanić obara još dva, G-4 i MIG-21.
Luka Andrijanić imao je svega 19 godina i u obranu Vukovara došao iz Velike brusnice kod Slavonskoga Broda. Bio je pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade.
Poginuo je svega par dana prije svoga 20-tog rođendana dok je postavljao mine. Postavlja mine i u tom trenu počinju padati minobacačke granate i rakete od VBR-a. Vjerujem da ga je to iznenadilo. Trenutak neopreznog postupanja s minom koštao ga je života, svjedoči njegov suborac Jakobović.
Lukina majka prisjećajući se te 1991. kazala je ;Tek koji mjesec ranije izišao je iz JNA na Batajnici , bio je najbolji u klasi, čemu svjedoče i brojne pohvale i nagrade Otišao je od kuće još u lipnju 1991., govoreći kako ide raditi, ne želeći joj reći istinu da se ne brine. Zadnji put ga je vidjela 17. kolovoza, kada je došao nenadano. Sklopila sam ruke i molila ga: “Ne idi, sine, molim te”, ali Luka je morao otići. Vuklo ga je, nikome nije mogao objasniti. Bio je to posljednji put da sam ga vidjela – rekla je majka Jela pa gorko zaplakala.
