Dana 1. travnja 1991. godine, takozvano Izvršno vijeće “SAO Krajine” u Korenici donijelo je odluku o ujedinjenju s Republikom Srbijom. Ova odluka bila je odraz velikosrpskih planova i dodatno je zaoštrila već narušene odnose između Hrvatske i samoproglašene Srpske autonomne oblasti Krajina (SAO Krajina), ubrzavajući put prema krvavom ratu.
Velikosrpski planovi i teritorijalne pretenzije
Prema tim planovima, u tzv. SAO Krajinu trebale su ući brojne hrvatske općine: Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Korenica, Vojnić, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac. Osim njih, pridružiti su se trebala i sva srpska naselja koja su se priključila jednoj od ovih općina ili se kasnije izjasnila za pripajanje u procesu razgraničenja. Ova odluka predstavljala je direktan napad na teritorijalni integritet Republike Hrvatske.
Referendum i međunarodne reakcije
Nešto kasnije, 12. svibnja 1991. godine, održan je referendum o statusu SAO Krajine. Građani su odgovarali na pitanje:
“Da li ste za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji i da Krajina ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji žele da očuvaju Jugoslaviju?”
Prema izvještajima pobunjeničkih vlasti, odaziv na referendum bio je preko 95%, a preko 90% glasača navodno je glasovalo za ostanak u Jugoslaviji i pripajanje Srbiji. Na temelju tog rezultata, Skupština Krajine donijela je odluku da je “teritorij Krajine sastavni dio Srbije”.
Ova odluka izazvala je zabrinutost međunarodne zajednice. Mnoge zemlje nisu priznale pokušaj mijenjanja granica i nastavile su podržavati teritorijalni integritet Hrvatske. Situacija je dodatno zakomplicirala već napete diplomatske odnose i ubrzala međunarodnu reakciju na Domovinski rat.
Hrvatski odgovor: Sankcije i vojni otpor
Hrvatska vlada oštro je osudila ovu odluku, smatrajući je ilegalnom i neprihvatljivom. Kao odgovor, hrvatske vojne i policijske snage poduzele su mjere kako bi spriječile daljnje teritorijalno širenje SAO Krajine. Došlo je do prvih ozbiljnih oružanih sukoba koji su najavili eskalaciju u pravi rat.
Hrvatska je također uvela gospodarske sankcije protiv SAO Krajine i Republike Srbije, nastojeći izvršiti pritisak za povlačenje odluke o ujedinjenju. U međuvremenu, tražila je podršku međunarodne zajednice, posebice Europske unije i Ujedinjenih naroda. Većina zemalja svijeta prepoznala je Hrvatsku kao suverenu državu i podržavala je njezin teritorijalni integritet.
Hrvatska se odlučuje za neovisnost
Dok su pobunjeničke vlasti SAO Krajine provodile referendum o ostanku u Jugoslaviji, 19. svibnja 1991. godine u Hrvatskoj je održan referendum o neovisnosti. Odaziv birača bio je 83,6%, a čak 94,17% glasovalo je za neovisnost. Srpsko stanovništvo u velikom broju bojkotiralo je ovaj referendum.
Odluka o ujedinjenju SAO Krajine s Republikom Srbijom postala je jedan od ključnih trenutaka koji su doveli do eskalacije sukoba. Ubrzo nakon toga, Hrvatska je započela proces osamostaljenja, dok su srpske pobunjeničke snage uz pomoć Jugoslavenske narodne armije započele otvorenu agresiju na Hrvatsku.
Odluka o ujedinjenju SAO Krajine s Republikom Srbijom bila je korak koji je dodatno rasplamsao ionako napetu situaciju u Hrvatskoj. Ona nije bila samo protuzakonita, već je predstavljala uvod u brutalni Domovinski rat, u kojem je Hrvatska na kraju izvojevala svoju neovisnost i međunarodno priznanje.
