Martin Luther King Junior rođen je 15. siječnja 1929. U Atlanti, u saveznoj državi Georgiji kao drugo od troje djece velečasnog Michaela Kinga i Alberte King. Baka koja ga je obožavala te brat i sestra zvali su ga kratko M.L. Taj nadimak pratio ga je kroz cijelo djetinstvo. Ime je dobio po ocu. Otac mu je bio svećenik (kasnije i upravitelj banke) i samim tim zauzimao je važno mjesto u crnačkoj zajednici. Mladi Martin bio je bistar dječak, s pet godina učio je napamet odlomke iz Biblije. Martin junior krenuo je na koledž s 15 godina, tri godine ranije nego što je slučaj s njegovim vršnjacima. Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama.
Godine 1948. kada mu je bilo 19 godina stekao je diplomu iz sociologije i krenuo na studij bogoštovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pennsylvaniji. Diplomirao je kao najbolji u svome razredu, te je nastavio studij na Sveučilištu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz filozofije religije – studirajući hinduizam, šintoizam i islam, jednako kao i kršćanstvo.
U Bostonu upoznaje i svoju buduću suprugu – Corettu Scott. I ona je, kao i on, došla s Juga. Odrasla je u crnačkoj zemljoradničkoj obitelji u Alabami. U Bostonu je pohađala studij glazbe na New England konzervatoriju. Vjenčao ih je Martinov otac 18. lipnja 1953. godine u Corettinu domu u Marionu. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u Montgomeriju u saveznoj državi Alabami.
U rujnu 1954. godine kada se uselio u župni dvor crkve na aveniji Dexter bilo mu je tek 25 godina. U proljeće naredne godine stekao je doktorat teologije, a istog proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvero djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette.
Uvečer, 5. prosinca 1955. nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks Martin Luther King Junior postat će medijski poznat.
Rosa Louise Parks, 42-godišnja krojačica u robnoj kući u središtu Montgomeryja u Alabami, ukrcala se u svoj autobus kući kao i obično nakon posla 1. prosinca 1955. Kako je u autobusu nastala gužva, bijeli vozač J Fred Blake rekao je Parksu i drugim crncima putnici da napuste svoja mjesta. Zakoni o segregaciji nalagali su da bijeli putnici imaju prednost. Crnci su se propisno pokrenuli. Osim Parkova. Sjedila je tiho i mirno. “Ako ne ustaneš, pozvat ću policiju i dat ću te uhititi”, vikao je Blake na nju. “Možete to učiniti”, mirno je odgovorio Parks. Blake je napustio autobus i vratio se s dva policajca. “Zašto ne ustaneš?” jedan od policajaca upita Parksa. “Zašto nas guraš?” odgovorio je Parks. “Ne znam”, rekao je policajac, “ali zakon je zakon, a vi ste uhićeni”. Odveli su je u gradski zatvor.
Afroamerikanci su 5. prosinca bojkotirali autobuse. Pješačili su na posao, vozili se zajedničkim automobilom i vozili se taksijem iz znaka solidarnosti. Parks je osuđen za kršenje zakona o segregaciji i naplaćen mu je kazna od 14 dolara. Zbog uspjeha bojkota, crnački su vođe osnovali Montgomery Improvement Association (MIA) kako bi nastavili prosvjed i iznenađujuće izabrali velečasnog Kinga za predsjednika.
Godine 1957. izabran je za predsjednika Southern Christian Leadership Conference, organizacije osnovane da osigura novo vodstvo za sada rastući pokret za građanska prava. Ideale za ovu organizaciju preuzeo je iz kršćanstva; svoje operativne tehnike od Gandhija. U jedanaestogodišnjem razdoblju između 1957. i 1968. King je proputovao više od šest milijuna milja i govorio više od dvadeset petsto puta, pojavljujući se gdje god je bilo nepravde, prosvjeda i akcije; a u međuvremenu je napisao pet knjiga kao i brojne članke. Tih je godina vodio masivni prosvjed u Birminghamu, Alabama, koji je privukao pozornost cijelog svijeta, stvarajući ono što je nazvao koalicijom savjesti. i inspirirajući njegovo “Pismo iz zatvora u Birminghamu”, manifest crnačke revolucije; planirao je akcije u Alabami za registraciju crnaca kao birača; režirao je miroljubivi marš prema Washingtonu, DC, od 250.000 ljudi kojima je održao svoj govor, “I Have a Dream”, razgovarao je s predsjednikom Johnom F. Kennedyjem i vodio kampanju za predsjednika Lyndona B. Johnsona; uhićen je više od dvadeset puta i napadnut najmanje četiri puta; dodijeljeno mu je pet počasnih stupnjeva; godine proglašen je čovjekom godineČasopis Time 1963. godine; i postao ne samo simbolički vođa američkih crnaca nego i svjetska ličnost.
U dobi od trideset pet godina, Martin Luther King, Jr., bio je najmlađi čovjek koji je dobio Nobelovu nagradu za mir. Kada je obaviješten o svom odabiru, najavio je da će novčanu nagradu od 54.123 dolara predati promicanju pokreta za građanska prava.
Navečer 4. travnja 1968., dok je stajao na balkonu svoje motelske sobe u Memphisu, Tennessee, gdje je trebao predvoditi prosvjedni marš u znak suosjećanja sa štrajkačima smetlara toga grada, ubijen je.
(Nobelprize.org, ghtsinstitute.org)