Nekoliko mjeseci prije krvavog sloma Vukovara, prije masakara po Baniji, prije granatiranja Dubrovnika i pakla bosanskih logora – u tišini jednog baranjskog sela, dogodio se miting koji je zorno prikazao što znači govoriti riječima koje ubijaju. Bio je to 21. travnja 1991. godine – dan koji bi danas trebao biti obilježen u udžbenicima kao upozorenje. Upozorenje na ono što dolazi kad se šutke gleda i prešućuje huškanje.
Toga dana, u selu Jagodnjak, održan je jedan od najgnjusnijih govora mržnje na tlu Hrvatske. Domaćin mitinga bila je regionalna Srpska stranka na čelu s poslanikom Milanom Paroškim, a glavni govornik – nitko drugi nego Vojislav Šešelj, ideolog četništva, mržnje i podjela. Njihove riječi, snimljene i arhivirane, danas stoje kao trajno svjedočanstvo beščašća.
Prije Jagodnjaka, Šešelj je pohodio Knin – epicentar balvan revolucije. Ondje je s osmijehom obećavao dolazak 10.000 četnika. U Jagodnjaku je otišao korak dalje. U pozadini crvenih zastava i ispod razapetih transparenta o “srpskoj Baranji”, zazivao je stvaranje “Velike Srbije” koja bi gutala Viroviticu, Karlovac, pa sve do Karlobaga. Paroški je pritom nadmašio i samog Šešelja, poručivši:
“Tko kaže da ovo nije srpsko – možete ga ubiti kao kera kod tarabe.”
Te riječi nisu ostale samo u eteru. One su se pretočile u metke, minobacače i logore. Samo dan nakon mitinga, hrvatska policija reagirala je – uhitila je Šešelja i Paroškog. Ali šok: pušteni su. Kao da je netko rekao – neka idu, neka šire još malo. Tko je dao naredbu? Do danas ne znamo. Zna se tek da su njihovi dobrovoljci kasnije sijali smrt diljem Hrvatske i BiH.
Nekoliko tjedana kasnije, iz zatvora je pušten i zloglasni Arkan. Slučajnost?
Prema dokumentima koje je javnosti otkrio odvjetnik i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević, Županijski sud u Osijeku 1992. obustavio je kazneni progon protiv Šešelja i Paroškog. Iako su u odsutnosti već bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora – kazne su ostale mrtvo slovo na papiru.
I danas, više od tri desetljeća kasnije, ostaje gorko pitanje:
Tko je pustio Šešelja?
Koliko života je moglo biti spašeno? Bi li Vukovar pao? Bi li rat trajao kraće?
I najvažnije – imamo li danas snage pogledati istini u oči?
Foto naslovnice: Snimka zaslona HRT/ Arhiv/ Youtube