JNA je digla u zrak jedno od svojih najvećih skladišta oružja i streljiva u Hrvatskoj te vojarnu u Oštarijama sravnila sa zemljom.
Bilo je to najveće skladište oružja i streljiva 5. Armijske oblasti. Detonacije, koje pamte brojni stanovnici ogulinskog kraja, počele su u jutro oko 9 sati i trajale do kasno poslije podne.
Dana 25. srpnja 1991. iz oštarijskog skladišta dostavljeni su oružje, oprema i streljivo u sela Gomirje, Brestovac, Vitunj, Ponikve i Popovo Selo, a dijelom i u Jasenak i Drežnicu. JNA je gubila na ogulinskom bojištu. Početkom rujna predale su se vojarne u Ogulinu, a 19. rujna su hrvatske snage oslobodile su vojarne u Skradniku.
Ostao je problem velikih vojnih skladišta u Oštarijama. Samo skladište „Oštarije I“. po količini uskladištenih streljačkih i ubojito borbenih sredstava bilo četvrto skladište JNA. Eksplozija skladišta i vojarne ugrozila bi područje od Oštarija do Ogulina i imala bi velike štetne posljedice. Zbog toga hrvatska strana nije ni razmatrala nasilnim putem osloboditi vojarnu. Poduzelo se pregovore s upraviteljima skladišta. Pregovaralo se na više razina, od mjesne do državne.
Iz pakla zapaljenog skladišta, spasili su se vojnici intendantskog skladišta koji su po njihovim navodima, spašeni od zapovjednika PI Josipdol. ” Mi smo bili na spavanju u sobama, kad je odjednom nešto puklo. Ušao je u sobu jedan vojnik i viknuo da se vani puca. u tom trenutku eksplozija, sve se urušilo na nas. Uspeli smo pobjeći u podrum. Zatim je došao jedan pripadnik MUP-a s ženom, bila je sva krvava. Rekao je da svi moramo bježati i mi smo pobjegli kroz šumu i trčali smo do Skradnika. ”
Drugi ročnik je ispričao ; “major Slobodan Milošević neposredno prije ovih eksplozija je pobjegao je u Suboticu, kao i većina oficira. Nama su rekli da će doći helikopteri po nas, a ostavili su nas tu, da se borimo. Cijelo skladište je bilo minirano, ali je ipak samo jedan dio detoniran. Da je eksplodiralo cijelo skladište, ne bi ostalo ničega čitavog u krugu oko 80 km. Dok smo bježali, brda su se tresla, kolika je to bila snažna detonacija. Prije dva tjedna je pokušano prvi put da se minira, ali se mehanizam zaglavio“.
Nakon neuspješnih dugotrajnih pregovora s hrvatskom stranom, JNA je odlučila dignuti u zrak objekte. Prije detonacija oficiri JNA povukli su se na Krpel, a otamo su helikopterom odletjeli na slunjski poligon. Poručnik JNA Drašković minirao je skladišta eksplozivom sa satnim mehanizmom namještenim da eksplodira svakih 15 minuta. Bezočni oficiri ostavili su u skladištu prestrašene ročnike JNA koji koji nisu znali što im nadređeni čine. Mještani su primili nesretne vojnike i odveli ih do policijske ispostave PI Josipdol. Pripadnici JNA iz skladišta Oštarije II zapalili su u 9 sati skladišta i opremu. Istovremeno u nizu eksplodiralo je u skladištu Oštarije I. Neželjeni scenarij se dogodio. Detonacije su teško oštetile stambene i gospodarske zgrade na području Oštarija. Vojarna je sravnjena sa zemljom. Najveće skladište 5. armijske oblasti gotovo potpuno je uništeno. Detonacije su odjekivale sve do kasnog poslijepodneva.
Istog dana kad je uništeno skladište, JNA je objavila da su dva skladišta oružja u Rijeci uništena udarom groma, što je izazvalo opravdane sumnje u povezanost eksplozija. Oba su skladišta bila u zoni odgovornosti Komande 13. korpusa. Tehnički je doista moguće da je požar namjerno izazvan t.j. da je stručnjak mogao navesti grom. Prevelika je nevjerojatnost bila da su pokraj ugrađenih specijalnih gromobranskih instalacija i ploča, gromovi udarili istodobno na dva različita mjesta i to u oba slučaja – vojna objekta..
Ipak, spašena je veća količina streljiva i ostalih sredstava iz skladišta Oštarije I. Četiri skladišta u vojarni Oštarije II ostala su neoštećena pa su hrvatske snage zaplijenile veliku količinu hrane i ostale ratne pričuve.
Posljedice eksplozije ‘oštarskih magazina’ JNA do danas nisu sanirane i za stanovnike ovoga kraja i dalje predstavljaju veliku opasnost.
Izvor: zavičajni muzej ogulin, domovinski rat, wikipedija, youtube, izjave ročnika JNA
