Na današnji dan, 24 srpnja, 1922 godine, u Osijeku, dogodio se jedan veliki krvavi sukob između Hrvatskih domoljuba s jedne strane i orjunaša i četnika, s druge strane. Za taj događaj vrlo malo ljudi zna, iz razloga što smo živjeli u Jugoslaviji koja je bila komunistička tvorevina i gdje je postojala samo jedna ideologija, ona komunistička, tako da su svi zločini od strane komunista zataškani, a Hrvati prikazani kao genocidan narod.
U vrijeme prve Jugoslavije, Srbi su imali za cilj zagospodariti Hrvatskom, tako su u srpnju 1922. godine u Osijeku osnovali organizaciju jugoslavenskih nacionalista ( ORJUNA-a) , koji su bili pod zaštitom vlasti i dobro naoružani. Koliko je organizacija bila dobro planirana, može se vidjeti po tome što su im se jednim dijelom priključili članovi i iz Đakova.
Četnička organizacija se u Kraljevini SHS/Jugoslaviji od osnivanja 1919. godine pod nazivom “Udruženje četnika za čast i slobodu otadžbine”, uglavnom pod patronatom Demokratske stranke, po programskim gledištima i po političkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladajućeg režima. Bila je to poluvojna
organizacija, čiji su članovi polagali prisegu, nosili odore sa šubarama i na njima kokarde, na prsima četničku značku, te bili uglavnom naoružani.
U Beogradu je 1924. godine bilo osnovano Udruženje srpskih četnika “Petar Mrkonjić” za Kralja i Otadžbinu, pod patronatom Narodne radikalne stranke. Cilj je bio uključenje većine Hrvatske, odnosno cijele Slavonije, u sastav velikosrpske države.
Srbi su na prostorima oko Đakova brojili oko 10 % stanovništva, dok je Njemica bilo 20 %, 10% Mađara,, Slovaka, Česa i Ukrajinca. Treba naglasiti da je Hrvata bilo 60%.
Naseljavanje Srba na prostoru Slavonije krenulo je 1919. godine, agrarnom reformom koja je službeno započela 25. veljače 1919. godine i to na način da se najplodnija zemlja ( 38.810 katastarskih jutara bez šuma) dodijeli uglavnom lokalnim politički podobnim Srbima te solunskim dobrovoljcima i kolonistima iz srpskih krajeva i njihovo naseljavanje. Veći dio zemljišta veleposjeda zaposjeli su domaći Srbi, a manji domaći Hrvati, te su lokalni agrarni interesenti dobili i najviše zemlje, s tim da su za to morali biti privrženi politici vladajućeg režima.
Ukupno je na kotar doseljeno 1295 Srba, ali i Hrvata.
Izbori 1920. godine bili su prvi test za politiku stranke i za vlast.
Sukobi su krenuli nešto ranije, 1920. godine kada su Srpski radikali ostali bez demokrata na vlasti, u nastavku, radikali započinju ustroj svojih organizacija i vode kampanju kako bi preuzeli vlast na đakovačkom kotaru i u Virovitičkoj županiji, pošto su srpski radikali za cilj imali zapadne granica u okviru “Velike Srbije”. Nakon toga za župana Virovitičke županije postaje Jovan Božić, vođa NRS-a u Osijeku.
Na području Virovitičke županije od 49.228 birača, glasovalo je 35.172 ili 71,42% te izabrano 9 poslanika. HPSS je dobila 9.629 glasova, a slijede SRPJ/k/ s 6.465, NRS s 5.188, HZ s 4.446, DS s 4.185, HPS s 3.301, ZS s 1337 i SDS s 627 glasova.
Sukobi između ORJUNA-e i HANAO-a će se intenzivirati tijekom 1923. i 1924. godine, te će dovesti do ubojstva hrvatskog domoljuba i vođe HANAO iz Osijeka Stjepana Veselića, čiji se sprovod, kojem je nazočilo više od 2.000 ljudi, među kojima i oni iz Ðakova, pretvorio u političku manifestaciju protiv režima, tako da je vlast izvela vojsku na osječke ulice kojima je povorka prolazila. Ubojstvo Veselića bilo je planirano od strane četničkog vojvode Ilija Trifunović Birčanina, iz Splita, koji će od 1941. godine biti zapovjednik četničkih odreda za cijelu Dalmaciju sa sjedištem u Splitu.
Tijekom izbora za Narodnu skupštinu 18. III. 1923. radikali i demokrati poduzeli su niz akcija kako bi sačuvali i ojačali svoje pozicije na području Đakovštine i Virovitičke županije. No, rezultati izbora su pokazali da su i jedni i drugi pretrpjeli neuspjeh. HRSS je na toj županiji dobila 69,20% glasova i
šest mandata, radikali 12,92% glasova i jedan mandat, a demokrati 12,36%, Hrvatska pučka stranka 2,6% i Zemljoradnička stranka 1,81%. U Ðakovu, iako je HZ imala većinu, za narodnog zastupnika bio je opet izabran dr. Ivan Ribar, kandidat demokrata.13 Značajna je bila hrvatska politička pobjeda zajedničara i
Radićeve HRSS u Osijeku, upravo zbog složnog istupa. To je omogućilo da se 1924. godine u Ðakovu osnuje Gradski i Kotarski odbor HRSS-a Ðakovo. Od posebnog značenja bila je velika skupština održana HRSS-a u Vrpolju 12. listopada. 1924. na kojoj je S. Radić održao jedan od svojih poznatih govora.
Hrvati su se od 1924. godine borili i odupirali tom teroru, pri čemu su bili uhićivani, maltretirani i likvidirani. Sve je to trajalo do osnivanje Banovine Hrvatske 1939. godine, kada su se odlučno suprotstavile srpske stranke (izuzev SDS-a), nacionalističke i velikosrpske organizacije i udruženja, zatim vojska i Srpska pravoslavna crkva, smatrajući je opasnošću za srpstvo i opstanak države.
U travanjskom ratu 1941. godine većina četničkih odreda se raspala, a članove su zarobili Nijemci ili Talijani, dok se četnički vojvoda Kosta Pećanac ( sa četnicima iz Srbije) stavio u službu okupatorske Njemačke vojske.
Pripadnici četničkih udruženja, samostalno ili u sastavu jugoslavenske kraljevske vojske, počinili su prije kapitulacije na više mjesta zločine nad Hrvatima, a to će doprinijeti radikalizaciji situacije, poglavito nakon uspostavljanja NDH.
Poznavanje ovoga dijela povijesti bilo je hrvatskom narodu nepoznato, gotovo sigurno zabranjeno. Tako se o ovim događajima nije učilo u školama, nisu se o istome znale činjenice, niti su se povjesničari očitovali i radili znanstvene radove.
Ovi događaji daju jasan motiv zbog kojega je hrvatski narod iskoristio povijesni trenutak početka Drugoga svjetskoga rata kako bi u teškim trenucima okupacije od strane fašističke Njemačke osnovao svoju samostalnu državu. Nezavisna država Hrvatska osnovana je kao odgovor na srpski teror i genocid koji je prethodno provođen nad hrvatskim narodom i to sustavno politički, nasilno ubojstvima hrvatskih predstavnika – političara, te masovnim ubojstvima hrvatskih seljaka i građana na području cijele zemlje. Hrvatski narod odgovorio je jedino kako je mogao, da bi se spasio srpskog zla priklonio se drugom zlu – fašističkoj Njemačkoj. No, gledajući povijesni trenutak – ničega tu nema problematičnoga jer se fašističkom režimu priklonila cijela okupirana Europa u to doba. Njemačkoj vojnoj mašineriji nitko nije mogao pružiti otpor, te su uslijedile kapitulacije i mnogo većih država od Hrvatske.
Naš problem nije ustaški pokret i NDH, već srpska propaganda koja je na djelu i dan danas, te nas se zbog osnivanja neovisne države i danas proziva genocidnim narodom.
Naprosto srpski nacionalizam i želja za širenjem Srbije na teritorij Republike Hrvatske svim političkim i nepolitičkim sredstvima nikada nije prestao.
Slobodna i neovisna, samostalna država, e… to je nešto što nam nikada ne mogu oprostiti.
