Na društvenim mrežama, među tisućama objava koje svakodnevno preplavljuju naše ekrane, pojavila se jedna pjesma. Nema pompe, nema buke. Potpisana jednostavno – Velimir Velo Raspudić. No, u tih nekoliko strofa sabrana je čitava emocija naroda koji nikada nije kleknuo pred zlom – osim pred Kristovim križem.
Pjesma „Molitva za Domovinu“ nije samo literarno djelo. Ona je vapaj i zahvala, ona je molitva čovjeka koji razumije koliko je teška i sveta borba za Domovinu. Klečati pred raspelom nije znak slabosti – to je snaga onih koji znaju da iz patnje dolazi uskrsnuće. Onaj koji je pao pod križem, podigao se ljubavlju. Tako i hrvatski narod, klečeći, moli – ali nikada ne odustaje.
“Život svoj za mene si dao moj spas zove se raspelo”
MOLITVA ZA DOMOVINU
Klečim pred raspelom tvojim,
koljeno moje k zemlji pada.
Uz tebe ničeg se ne bojim,
uskrsnuće tvoje, moja je nada!
Život svoj za mene si dao!
Moj spas zove se raspelo!
I kada si ispod njega pao,
ljubav je dizala klonulo tijelo.
Sad ja pred raspelom klečim!
Za život tebe ne molim,
al’ u srcu plačem i ječim,
čuvaj zemlju koju toliko volim!
Čuvaj je od svakoga zla
i kad prođu ovog rata dani.
Gospode, kad ne mognem ja,
blagoslov tvoj neka je brani.
Često će na raspelu biti
i onda kad novo jutro svane,
iz njenog boka krv će se liti,
i najteže krvarit će joj rane!
Prolazit će svoju Golgotu,
ratove nakon ovog rata,
vrati joj osmijeh i ljepotu,
čuvaj Gospode zemlju Hrvata!
Čuvaj, Gospode, ovu zemlju. Zemlju Hrvata. Zauvijek.
I hvala ti, pjesniče, što si nas podsjetio kako izgleda čista ljubav prema Domovini
Autor pjesme: Velimir Velo Raspudić
