„Sve za vjeru i domovinu“
Najveći dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, apostol mira, razumijevanja i suradnje među ljudima i narodima, humanist i vizionar, biskup Strossmayer bio je i ostaje jedan od najvećih graditelja moderne Hrvatske, poštovan daleko izvan njezinih granica te s pravom zauzima mjesto na jednoj od najčasnijih stranica novije hrvatske povijesti.
Nesretnik je i pravi sliepac, koji u prirodi nevidi Boga, koji biće svoje i moć svoju, koji ljubav i dobrotu prirodom divno očituje…
Nacrt života i djela J. J. Strossmayera
Rad je najmilija molitva Bogu, i ja ne znam ljepšega i Bogu ugodnijeg prizora, nego kad težak na njivi svojoj oči u nebo upre ter iz sve duše zavapi: Bože blagoslovi trud i posao moj! Narod lijen i nemaran prije ili poslije u vlastitom svom dobru tudjin postaje i robuje tamo, gdje su predji njegovi nekad gospodovali.
Hrvatski političar, prosvjetitelj, đakovački biskup i veliki mecena kulture, obrazovanja i umjetnosti (Osijek 1815. Đakovo 1905.); već sa 20 godina postaje doktor filozofije, a pet godina kasnije doktor teologije i profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu. U hrvatski politički život ulazi već kao student podupirući politiku Narodne stranke. Tijekom revolucije 1848. podupire bana Jelačića, na čiji prijedlog 1849. godine postaje đakovačkim biskupom. U vrijeme aktivnoga bavljenja politikom smatrao je kako Austrija mora postati federativna država u kojoj će njezini mnogobrojni narodi postupno postići osamostaljenje, a slavenski se narodi ujediniti u zajedničku državu. U Beču je 1860. godine zahtijevao pripojenje Dalmacije Hrvatskoj, kao i uvođenje hrvatskoga jezika u upravu i škole. Nakon neuspjelih pokušaja revizije Hrvatsko-mađarske nagodbe pri čemu se zalagao za autonomiju Hrvatske oko pitanja proračuna i financija, povukao se iz aktivnog političkog života, a ponovo se javlja 1880. godine stajući uz Nezavisnu narodnu stranku Franje Račkoga. Kao prosvjetitelj, Strossmayer je ostavio znamenit trag u kulturi, znanosti i obrazovanju. Na njegov poticaj 1861. godine osnovana je Zaklada za osnivanje suvremenog sveučilišta u Zagrebu (Sveučilište je osnovano 1874. godine), te 1866. Jugoslavenska akademija znosti i umjetnosti – današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Pokrenuo je veliki Akademijin rječnik, poticao i potpomagao gradnju škola i crkvenih ustanova.
Strossmayer je pratio rad Sveučilišta, pomagao siromašnim studentima, poticao dovršenje Sveučilišta otvaranjem Medicinskog fakulteta. Pomaže drugim kulturnim institucijama, umjetnicima, književnicima, Matici hrvatskoj, Matici slovenskoj, Matici slovačkoj, Društvu svetog Jeronima u Zagrebu, Zavodu svetog Jeronima u Rimu, brine za odgoj klera, očuvanje glagoljice, otvara i materijalno pomaže pučkim školama i gimnazijama.
…izmedj nebrojenih zviezdah, listićah šume i zernah pieska, neima jedne zviezde sasvim jednake drugoj, neima jednog listka sasvim jednakog drugom: neima jednog zerna sasvim jednakog drugom. Neima na svietu ni dva čovieka, od kojih bi jedan drugom po licu i ćudi, po duhu i sercu sasvim jednak bio; i izmedj angjelah i angjelah razlika je, iste milosti božje, premda od jednog i istog duha svetog proizlaze, raznoverstne su. I u tom se baš pokazuje, koja je hotiela, da sveza ljubavi u družtvu čoviečanskom mnogoverstna bude, dočim jedan od drugoga u mnogima zavisi, jedan drugoga u mnogima nadomještuje….Nije li puki dar božji što si odlikovan i uzvišen? Ako si po časti velik, a nutarnje vriednosti neimaš, lupina si bez jezgre, klas si bez zerna, svietlost si bez topline; čim ti je miesto u deržavi odličnie, tim ti je odgovornost pred Bogom i ljudima strožia: dostojanstvo je teret, koj samo zato obnašaš, da se tim više dobru sugradjanah tvojih u ljubavi žertvuješ, i da jim u istinu služiš; dočim se čini, kao da nad njima gospoduješ, i to po izgledu onoga, koj od sebe reče: nisam došo da mi se služi i dvori, nego da služim i dvorim. To je jednakost poleg svete viere, bez koje jednakosti neima sloge, neima ljubavi, neima blagoslova.
J. J. Strossmayer, Govori, Slavonica, Vinkovci, 1994.
Strossmayer 1896. godine kad je branio Mariju Jurić Zagorku pred Ravnateljskim vijećem Obzora, kad su se protivili primiti ju za suradnicu, jer su govorili da će ugled Obzora pasti ako publika sazna da “tamo radi neka žena”. Štoviše, naložio je uredništvu Obzora da Zagorku zaposle kao političku suradnicu i referenticu mađarsko-hrvatske politike.
17. travnja 1866. godine potpisuje ugovor s graditeljem Karlom Roesnerom o gradnji katedrale u Đakovu. Radovi su odmah i počeli. Nakon smrti graditelja Roesnera, sklopio ugovor o izgradnji katedrale s Friedrichom Schmidtom. On je već u prijašnjim godinama bio konzultiran u podizanju kupole tako da je već bio upućen u rad na katedrali. Istovremeno je radio na još tri crkve u Beču u stilu gotike, tek je na đakovačkoj katedrali počeo proučavati romaniku. On je veliku pozornost obraćao na pravilnost stila odnosno odlikama oblika koje upotrebljava na svojim intervencijama na katedrali da se ne bi poremetio dosadašnji sklad.
Nakon završetka gradnje, dana 1. listopada 1882. godine posvetio je novu katedralu u Đakovu.
Umro je u Đakovu 8. travnja 1905. godine i pokopan u kripti katedrale koju je izgradio.
Vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera održao je govor nad odrom biskupa Strossmayera u đakovačkoj katedrali (14. travnja 1905).
Proći će oni, koji se na njega dižu; umuknut će ona usta, koja se klevetami nabacuju na našega velikana; ali se djela njegova ne mogu uništiti, niti potezom pera izbrisati. Klevetnika će nestati, a djela Strossmayerova ostati, koja je on učinio za vjeru i dom.“
Godine 1924. veliki je hrvatski umjetnik Ivan Meštrović završio svoj kip Josipa Jurja Strossmayera, a odlukom zagrebačkih gradskih vlasti kip je 1926. postavljen na mjesto na kojem i danas stoji, na zagrebačkom Strossmayerovu trgu između zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i zgrade Akademijine čitaonice.
