Na odnosu prema ratnicima hrvatske domovine, prema ljudima koji su dali svoje živote, prema ljudima koji će tek dati, Hrvatska polaže povijesni ispit sama pred sobom. Tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu.
Na današnji dan, 29. travnja 2003. u Zagrebu je u 83. godini života preminuo ratni načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske stožerni general Janko Bobetko.
Rođen je 10. siječnja 1919. u selu Crncu pokraj Siska. Partizanskom pokretu priključio se 1941. kao 21-godišnji student, a 30-tak godina kasnije prisilno je umirovljen kao general Jugoslavenske narodne armije (JNA) zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću. Nakon osamostaljenja zemlje (1990.), priključio se Hrvatskoj vojsci s kojom je oslobađao hrvatska područja od okupacije srpskih terorista i JNA.Partizanskom ustanku na Banovini priključio se 1941. kad su mu ustaše ubile oca i tri brata. Tada odlazi u šumu Brezovicu nadomak Sisku i postaje pripadnikom Prvoga sisačkog partizanskog odreda – prve antifašističke postrojbe u Europi.General Bobetko bio je jedini general HV-a koji se za II. svjetskog rata borio u partizanima, u čijim je redovima obnašao brojne vojne i političke dužnosti. Ratni put vodio ga je preko BiH i Crne Gore do Slovenije. U slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen.Poslije rata je završio Vojnu akademiju JNA u kojoj je onda obavljao visoke dužnosti – od načelnika političke uprave ratne mornarice i šefa opskrbe do načelnika stožera.Načelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika 5. vojne oblasti JNA (Hrvatska i Slovenija) u činu general potpukovnika imenovan je 1966. Zbog zauzimanja za hrvatske nacionalne interese, prisilno je umirovljen 1972. s još 19 hrvatskih generala. Od tada do nešto prije uspostave samostalne Hrvatske nije mogao javno istupati i djelovati.U samostalnoj Hrvatskoj Bobetko se priključuje pokojnom predsjedniku Republike Franji Tuđmanu koji mu 10. travnja 1992. dodjeljuje čin generala zbora HV-a i imenuje zapovjednikom Južnog bojišta. Zapovijedao je snagama koje su izvodile vojne operacije u području Dubrovnika, Ploča i u dolini Neretve te oslobodile Dubrovnik i njegovo zaleđe.Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je načelnikom stožera HV-a, zamijenivši na toj dužnosti generala Antuna Tusa. Na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Saboru.Umirovljeni general Bobetko objavio je 1996. knjigu “Sve moje bitke” u kojoj je opisao događaje iz nedavne hrvatske povijesti. U njoj je predočio dokumente i vojne zemljovide o vojno-policijskim akcijama “Čagalj” u bosanskohercegovačkom zaleđu južne Hrvatske, “Tigar” (oslobađanje Dubrovnika), “Maslenica”, “Medački džep”, “Bljesak” i “Oluja”.”Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio i dovršio kroza svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život”. – citat iz knjige “Sve moje bitke” Neka mu je vječna slava i hvala!🙏
