Kako se bliži 5. kolovoz, tako se bude oni koji Hrvatsku vide kao jednu “slučajnu” državu, koja je svoju neovisnost dobila mržnjom, razaranjem i zločinima! Evo da kažem jednu riječ o svojoj domovini, onako kako ja to vidim i znam.
Pa da se malo zadržimo oko te teme, ponajviše zbog tisuća mladih branitelja koji su svoje živote utkali u povijest Hrvatske.
Hrvatska, kao sastavnica bivše Jugoslavije, po Ustavu i voljom gotovo cjelokupnog stanovništva Hrvatske, tražila je razdruživanje iz Jugoslavije, te 80% voljom građana Hrvatske, i svoju neovisnost i samostalnost. Taj dio je ključan, jer od tog trenutka državljani, tada SR Hrvatske, a kasnije Republike Hrvatske koji su sebe smatrali građanima srpske nacionalnosti, nisu željeli živjeti u Hrvatskoj, pa su se pobunili.
Ti srpski pobunjenici nisu hitjeli pokazati samo nezadovoljstvo, nego su oružanom silom krenuli na Hrvatske institucije i policiju. Tada Hrvatska nije imala vojsku, jedina vojska koja je bila je bila ona takozvana Jugoslovenska narodna armija (JNA), koja se odmah na početku 1991. godine, svrstala na stranu pobunjenih Srba.
Hrvatsku tada nije nitko želio. Odnosno nije nitko želio njezinu samostalnost, kako dio Srba koji su živjeli na teritoriji Republike Hrvatske, a tako niti sve zemlje u okruženju. Hrvatska se morala braniti od svojih građana, odnosno, od građana koji su se pobunili, onog velikog dijela Srpske nacionalnosti, ali i od tada, susjedne države Srbije.
Tada u pomoć obrani Hrvatskih sela, gradova i same države Hrvatske, dolaze mladi odvažni domoljubi, koji su naoružani samo svojim velikim i iskrenim srcem i ljubavi prema domovini. No, to nije bilo dovoljno. Hrvatska tada nema oružja za obranu, dok pobunjeni Srbi dobivaju ogromne količine Hrvatskog naoružanja koje je ranije oduzela JNA ( oružje Teritorijalne obrane) . Oružjem se snabdijevalo na svakakve načine, pa i na one nedozvoljene načine, ali su to jedini postojeći načini bili da se Hrvatska koliko-toliko naoruža.
Zbog nadmoći pobunjenih srba koje je podupirala JNA, Hrvatska privremeno gubi teritorije, od istih ovih danas koji pljuju po Hrvatskoj.
Prva brigada ZNG-a osnovana je u Zagrebu (Tigrovi), gdje je 28. svibnja 1991. održana i prva smotra. Dana 26. lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o obrani kojim je predviđeno da se hrvatske oružane snage sastoje od ZNG-a i Hrvatske vojske (HV). Tada Hrvatska ima oko 30.000 komada naoružanja, uglavnom onom streljačkog. Tek u rujnu ( Rujanski rat) zauzimanjem vojarni hrvatski branitelji dobivaju ozbiljnije naoružanje, uključivši i tenkove i oklopna vozila.
Ipak …. srbi okupiraju sela, selo za selom, grad za gradom.
Ono što svakako treba naglasiti je da ne postoji naselje koje je privremeno okupirano od strane srba u Republici Hrvatskoj u kojem pobunjeni srbi nisu počini nezamisliv zločin, uglavnom na civile, odnosno njihove susjede, ili kako oni vole to reći, komšije. Tada su ti pobunjeni srbi pokazivali svoju nadmoć nad nemoćnima, te ih zvjerski ubijali, silovali i proganjali s tih okupiranih područja.
Sve dok se Hrvatska nije dobro naoružala i prerasla u jednu pravu vojnu silu, koja je bila sastavljena od čistog domoljublja, dobrog naoružanja i vojnog znanja. Tada, nije postojalo pitanje kako ćemo vratiti svoja ranije privremeno okupirana područja, nego kada.
Više se Hrvatska nije branila, i povlačila .. uslijedile su napadne operacije, Ljeto .. Bljesak, a sve je završilo veličanstvenom vojnoredarstvenom operacijom Oluja.
To u stvari i nije bila neka borba jer ti mrzitelji svega Hrvatskog bježali su bezglavno ispred Hrvatske vojske. Nisu samo bježali nego su i gazili svoj narod koji je živo s njima.
Oluja je završila u svega par dana .. danas svi vojni studiji pokušavaju shvatiti teoriju kako je to bilo moguće, jer gledajući s vojnog stajališta, to je bilo gotovo nemoguće.
Ali, ono što vojna disciplina ne zna, najveće oružje ratnika je njegovo srce, ljubav prema domu svome. To je ona “injekcija ” koja je bila ključna.
Pogledajmo danas, 29. godina poslije, zločini koji su počinili pobunjeni Srbi ostaju zakopani u nekim skladištima, zločinci se slobodno šetaju tim istim selima i gradovima gdje su razarali, silovali i ubijali. Logoraši koji su bili zatočeni, mučeni i zlostavljani nemaju pravo niti satisfakciju da se ti logori u Srbiji budu javno označeni, a da ne kažem da se mučitelji i zločinci iz tih logora prozovu i kazne. Ako pričamo o ubijenim i nestalim, a danas se vode još njih oko 1800 nestalih, to su ljudi koji su bili ubijeni i zakopani. A gdje su njihovi posmrtni ostaci ? To znaju oni koji i danas žive u Republici Hrvatskoj, koji i danas pričaju o tome kako je Hrvatska Ustaška i nacistička tvorevina, a saznanje o grobnicama ne žele reći.
Ovih dana vođa Srba u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, koji je ujedno i saborski zastupnik i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina se javlja i u svojim porukama govori kako je ” Izostanak pravde za obitelji žrtava ratnih zločina, posebno tokom vojnih operacija”.
Dakle, mirotvorac koji je od prvog dana sukoba izabrano stranu, čiji je brat sudjelovao u pobuni i danas se nalazi kao prvi dočasnik vojske Srbije, koji nit u jednom u 30 godina nije bio na Spomen području bilo koje masovne grobnice i poklonio se žrtvama čije su živote na najokrutniji način oduzeo, upravo taj dio nacionalnih manjina čiji je on vođa, a ima hrabrosti ” ili ludosti” pričati o zločinima koje su počini Hrvatski vojnici i redarstvenici.
Evo što još kaže, mirotvorac Pupovac :
“Nasuprot dominantnoj doktrini nacionalističke zloupotrebe ljudskih gubitaka i proslavljanja rata, kao pripadnici jedne od najranjivijih skupina u našem društvu, Izjavom sjećanja ukazujemo na to da ta su ranjivost i stigmatizacija samo očitije i bolnije. Ranjivost je očita već s prvim pogledom na sredine opustošene vojnim akcijama, koje je napustilo autohtono stanovništvo, odnosno ljudi koji ne samo da su svojim rođenjem naslijedili znanje o svome zavičaju već i privrženost i ljubav prema njemu”,
Njegove riječi su uvijek toliko bolne i provokativne, a opet, uvijek, na rubu da ga se sankcionira kao jednog vanjskog izdajnika. A do kada će se to tolerirati ?
Sjetimo se i one izjave u Hrvatskom saboru u kojem govori kako se mora zabraniti Ustaški simboli, i oni kako takvi su nacistički i podsjećaju na zločine .. a s druge strane , četničke kokarde su dobrodošle, i one kako takve nisu zabranjene …
Zamislite tu ironiju ??
Dakle. . Voli svoju domovinu, budi svojoj domovini vjeran, a za dom u vijek spreman. Jer to je ono što Hrvata čini jedinstvenim i superiornim .. doke god je to tako, nitko nam ne može ništa.
A mi, koji Hrvatsku osjećamo kao svoju domovinu, ponosno istaknimo svoj Hrvatske zastave, visoko , da ponosno vijore … i proslavimo Dan hrvatskih branitelja, Dan pobijede i domovinske zahvalnosti te 29. obljetnicu najjače Oluje .. Oluje nad olujama, Vojno-redarstvene operacije Oluja.
Iskreno i dostojanstveno se poklonimo palim vitezovima, izmolimo molitvu i sjetimo ih se.. to su oni koji su svoj život dali da imamo svoju slobodnu i neovisnu domovinu Hrvatsku.
