Hvar, 20. veljače 2025. – Hvarska biskupija prvi put je javno objavila imena dvojice svećenika optuženih za pedofiliju – Josipa Jelinčića i Marija Zelanovića. Obojica su preminuli prije završetka sudskih procesa, ali njihove žrtve i dalje progovaraju.
U Svetoj godini Jubileja nade i oprosta, Hvarska biskupija objavila je izvješće o prijavljenim slučajevima zlostavljanja maloljetnika koje su počinili pojedini svećenici na njezinom području. U javnom priopćenju izražena je duboka isprika svim žrtvama te poziv na prijavu sumnji na nova kaznena djela.
“S iskrenim osjećajem boli i kajanja, želimo izreći javnu ispriku svim žrtvama i njihovim obiteljima”, poručili su iz Biskupije, naglašavajući da su razmjeri zlostavljanja možda i veći nego što je dosad poznato.
U izvješću su navedeni prijavljeni slučajevi protiv dvojice preminulih svećenika
1. svećenik Josip Jelinčić (rođen 1934. – preminuo 2011.) optužen je za zlostavljanje maloljetnika. Nažalost, zlodjela su prijavljena Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima tek nakon njegove smrti (2018. godine), te su zaprimljene službene prijave od dvije žrtve, koje su nas upoznale sa svojim ranama i tadašnjem manjkavom postupanju i propustima odgovornih u Crkvi u zaštiti maloljetnika i prevenciji zlostavljanja.
2. svećenik Marijo Zelanović (rođen 1946. – preminuo 2025.) optužen je službenom prijavom 2018. godine za počinjenje kaznenog djela iz domene kazneno pravne zaštite djece i maloljetnika. Odmah nakon prijave, ovaj slučaj je prijavljen Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima, te je svećenik suspendiran, zabranjene su mu sve crkvene službe i približavanje maloljetnicima. Kanonsku kaznu izvršavao je do smrti, a civilni kazneni proces do smrti nije završen. Nažalost, tek nakon njegovog sprovoda prijavljen je slučaj zlostavljanja još jedne žrtve koji se svojedobno dogodio u mjestu gdje je obavljen i njegov sprovod, te sada i zbog tih okolnosti izražavamo duboko žaljenje i iskrenu ispriku.
“Još jednom, upućujemo ispriku svima koji su ranjeni ili sablažnjeni krivim postupcima ovih pokojnika ili nepromišljenim postupcima bilo kojeg člana klera Hvarske biskupije, te iskreno tražimo oprost i suosjećamo sa svima, poznatima i nepoznatima, koji su doživjeli bilo kakvu traumu, zlostavljanje ili neshvaćanje, posebno – svim žrtvama i njihovim obiteljima,” stoji u objavi.
Biskup Ranko i svećenici Hvarske biskupije pozvali su sve one koji imaju informacije o zlostavljanjima da ih prijave i time pridonesu zaštiti ranjivih osoba.
U Pastirskom pismo vjernicima Hvarske biskupije o sablazni seksualnog zlostavljanja
U službenom priopćenju Hvarska biskupija naglašava kako se Crkva odriče kulture prešućivanja te prepoznaje patnju žrtava, pozivajući ih na dijalog i zajednički put ozdravljenja. “Pomirenje je moguće samo ako žrtve u sebi osjete milost oprosta, koju nije moguće silom iznuditi, nego ponizno izmoliti”, stoji u priopćenju. Biskupija se obvezuje na poštivanje dostojanstva žrtava, iskreno slušanje njihovih svjedočanstava te pružanje pomoći u njihovoj reintegraciji i duhovnoj obnovi.
Pozivajući se na učenja Katoličke Crkve i odluke Pape Franje, Hvarska biskupija ističe važnost transparentnosti i odgovornosti te izražava spremnost na djelotvorno suočavanje s prošlošću. “Iskreno se kajemo i molimo oprost od svih koji su trpjeli nepravdu i bol zbog zlostavljanja u našim zajednicama”, poručuju iz biskupije, dodajući kako će žrtvama osigurati siguran prostor za svjedočenje i pravdu.
U duhu evanđeoskoga poziva na oprost i pomirenje, a u jedinstvenom duhovnom ozračju slavlja Redovnoga jubileja 2025. godine koje nas poziva na obnovu kršćanske nade koja ne razočarava (usp. Rim 5, 5)[11], u ovom obraćanju svim žrtvama seksualnog zlostavljanja, kao i svim našim vjernicima, s odlučnim opredjeljenjem za obnovom nade koja je u nama ispovijedamo i
- priznajemo istinsku veličinu svakog konkretnog čovjeka stvorenog na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 27), kojeg je Stvoritelj pozvao u život i „učinio malo manjim od Boga, slavom i sjajem ga okrunio“ (Ps 8, 6). U tom svjetlu u suočavanju s dramom zlostavljanja u svakom iskrenom vjerniku bude se osjećaji srama i osude svakog oblika zlostavljanja, a naročito seksualnog zlostavljanja djece, maloljetnih i ranjivih osoba;
- priznajemo uzvišeno ljudsko dostojanstvo svakog konkretnog čovjeka koje je Drugi vatikanski koncil formulirao riječima da „se naime svojim utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom“[12] iz čega slijedi poziv Crkvi da po primjeru svoga božanskog Utemeljitelja i Gospodina svjedoči njegovu ljubav svima koji su pogođeni ljudskom slabošću, a napose siromašnima i patnicima u kojima treba prepoznati sliku svoga siromašnog i patničkog Utemeljitelja te se posveti uklanjaju njihove nevolje i patnje kako bi u njima zablistalo otkupljeno ljudsko dostojanstvo na sliku Sina Božjega[13];
- priznajemo da je držanje zatvorenih očiju i zatisnutih ušiju spram patnji i boli žrtava seksualnog zlostavljanja u njima opravdano izazvalo gorčinu i ljutnju, a otkrilo u odgovornima neshvatljivu hladnoću i manjak suosjećanja sa žrtvama, znajući od početka da „ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi“ (1 Kor 12, 26a). Odbojno i ravnodušno držanje odgovornih prema žrtvama pokazalo je iskrivljeno mišljenje i osjećanje s Crkvom (sentire cum Ecclesia)[14];
- priznajemo da Isusove riječi „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34) uvode u samu srž Isusovog očekivanja od svojih učenika, naime da jedni druge ljubimo onom istom ljubavlju kojom on ljubi nas. Upravo božanska ljubav baca pravo svjetlo na patnje i boli žrtava seksualnog zlostavljanja koje su zbog životne dobi i nužne zaštite bile najpotrebnije djelotvornog svjedočenja te ljubavi, a ono je nažalost izostalo;
- priznajemo da Isusove riječi „Pustite dječicu k meni; ne priječite im, jer takvih je kraljevstvo Božje! (Mk 10, 14) omogućavaju jasnu predodžbu težine i užasa seksualnog zlostavljanja djece, maloljetnih i ranjivih osoba kao autentičnih građana kraljevstva Božjega, jer su na taj način grubo obeščašćena, duboko i teško im je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo te su ostali uprljani za cijeli život;
- priznajemo da Isusove riječi „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori“ (Mt 5,14) pomažu shvatiti da žrtvama seksualnog zlostavljanja nije pruženo svjetlo, nego mrkla tama koja im je sakrila pogled u očaravajuću i privlačnu ljepotu mističkoga tijela Kristova, koje je Crkva kao grad na gori, jer su u času najvećeg vapaja za zaštitom i pomoći ostavljeni sami u traženju spasonosnih putova ozdravljenja, neki od njih na sreću u Crkvi, a neki nažalost izvan Crkve.
Neka Gospodin Isus Krist, jedino vrelo milosti autentičnoga kršćanskog kajanja i praštanja, u svima nama zablista sjajem jedinoga Svjetla (usp. Iv 8, 12) s kojim ga spoznajemo i prihvaćamo kao naš Put i Istinu i Život (usp. Iv 14, 6).
Ovo obraćanje dolazi u kontekstu šireg zaokreta Katoličke Crkve prema zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba, pri čemu Hvarska biskupija potvrđuje svoju opredijeljenost za istinu, pravdu i suosjećanje prema svim pogođenima.
Pismo je potpisao biskup Ranko i svećenici Hvarske biskupije
