Herojstvo koje ne blijedi: Sjećanje na Ljilju Zrno, anđela HVO brigade “Kralj Tomislav”

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Na današnji dan, 16. prosinca 1993., Hrvatsko vijeće obrane i cijela hrvatska zajednica zauvijek su izgubili jednu od svojih najvećih heroina – Ljilju Zrno, medicinsku tehničarku, pripadnicu HVO brigade “Kralj Tomislav”. Tog tragičnog dana, dok je hrabro nosila infuzije prema napadnutim položajima hrvatskih snaga na Oklajnici, mučki je ubijena, zajedno s bojovnicima Ivanom Radošem iz Omolja i Ivanom Petrovićem-Džajom iz Studenih Vrila.

Na današnji dan, 16. prosinca 1993. na platou Oklajnice iznad Doljana u napadu Armije BiH ubijeni su pripadnica saniteta Ljiljana Zrno (1962.), Ivan Petrović (1961.) i te pripadnik 1. satnije 1. bojne Ivan Radoš (1964).

– Pješački napad iz pravca releja počeo je u 11:25, a zbog smanjene vidljivosti neprijateljski vojnici primijećeni su tek 20-tak metara ispred naših položaja. Sva stražarska mjesta bila su spremna i na vrijeme reagirala. Bliska borba trajala oko sat vremena, nakon čega je protivnik bio prisiljen na povlačenje.

Ljilja Zrno nije bila obična djevojka – bila je simbol humanosti, hrabrosti i nesebične ljubavi prema svom narodu i domovini. “Kada bih deset života imala, svih deset bih za moj narod i Hrvatsku dala,” često je govorila, kao da je predosjećala sudbinu. U teškim danima rata bila je svjetionik nade, osoba koja je ulijevala snagu i vjeru, ne samo ranjenima nego i svima koji su je poznavali.

S anđeoskim licem i nepokolebljivim srcem, Ljilja je kročila tamo gdje bi drugi zastali. Šume, rovovi, litice – za nju nisu predstavljali prepreku. U svakoj bitci pronalazila je ranjenike, pružajući im pomoć i donoseći im mir. Svojim prisustvom na prvoj crti bojišnice davala je sigurnost i podršku, čak i u trenucima najveće opasnosti. Kada bojišnica ne bi tutnjala, nesebično bi brinula o suborcima – kuhala im, tješila ih i podsjećala na ljudskost usred ratnog kaosa.

No, tog kobnog 16. prosinca, zvijeri rata prekinule su njezin život. Pogođena metkom dok je u rukama nosila infuzije, Ljilja je pala, ali njezino veliko srce nikada neće prestati kucati u uspomenama svih koji su je poznavali.

Na Oklajnici, gdje je Ljilja poginula, izniknuo je križ među poljskim cvijećem – isti onaj križ koji je danas zavjet svim onima koji su prošli strahote rata. Dvije infuzije na križu podsjećaju na njezine nježne, tople ruke, uvijek spremne na pomoć.

Danas, dok snježne pahulje ljube Duvanjsko polje i njezin rodni Galečić, sjećamo se Ljilje Zrno, djevojke čija će dobrota i vjera vječno živjeti u srcima hrvatskog naroda.

Neka su joj, kao i Ivanu Radošu i Ivanu Petroviću-Džaji, laka hrvatska zemlja koju su toliko voljeli. Hvala im na njihovoj nesebičnoj žrtvi za slobodu.

Počivali u miru Božjem!

Odgovori