Na današnji dan prije 33 godine, 4. prosinca 1991., hrvatski branitelji ispisali su jednu od najhrabrijih stranica Domovinskog rata, uspješno odbivši žestok napad JNA i pobunjenih Srba na Paulin Dvor. Napad, koji je započeo u ranim jutarnjim satima, bio je koordiniran iz smjera Ernestinova i Petrova Slatina, uz korištenje tenkova i topništva.
Unatoč teškim uvjetima, uključujući gustu maglu koja je smanjila vidljivost na svega 30 metara, hrvatski branitelji – pripadnici 3. satnije 3. bojne 101. brigade, protuoklopne grupe te maljutkaša iz 122. brigade – pružili su snažan otpor. Posebno su se istaknuli herojski pothvati pojedinaca poput Dejana Žinića i Dejana Pavića, čiji su precizni udarci iz ručnih bacača zaustavili napredovanje tenkova JNA.
„Da bi zaustavili prijelaz tenkova preko kanala Dejan Žinić prvi ispaljuje raketu iz ručnog protuoklopnog bacača raketa „osa“ i pogađa tenk rikošetom. Dodaju mu drugu „osu“…nišani…pali i ponovo pogađa tenk direktno. Skače od veselja jer je tenk onesposobljen. Zatim Dejan Pavić uzima RB i ponovo pogađa isti tenk te ga dodatno onesposobljava. Tenk koji se nalazi iza njega pokušava oštećeni tenk odgurnuti s ceste da bi bojno djelovao, ali ne uspijeva, pa se nakon nekog vremena povlači s prilaza mostu prema crpnoj stanici iz koje je djelovalo pješaštvo neprijatelja.“
Tijekom boja na nasipu između Paulin Dvora i Ernestinova, u Paulin Dvoru na bestrzajnim topovima za protuoklopni boj nalaze se Mladen Janković, Ivica Mikas i Zdravko Žinić. Raspolažu s 12 kumulativno-reaktivnih granata. Dobivaju zapovijed da djeluju po crpnoj stanici, tenkovima i pješaštvu neprijatelja.
Priče iz rovova: Hrabrost i odlučnost
U trenutku kada je ponestalo streljiva na prvoj crti obrane, suborci su, usprkos žestokom granatiranju, dostavljali prijeko potrebne zalihe. U srce bitke probijali su se mokri i blatni, kroz kanale ispunjene vodom, svjesni važnosti svakog metka.
O tome piše Zdravko Žinić: „Znali smo da su naši suborci na prvoj crti – nasipu ispred crpne stanice bez streljiva, a među njima bio je i moj sin Dejan Žinić. Izvadili smo kutije s metcima iz drvenog sanduka, napunili rančeve i krenuli k njima. Magla je prekrivala polja a temperatura je bila dosta ispod nule. Nakon dvjestotinjak metara čuli smo da su ispucane minobacačke granate iz smjera Ernestinova, i prije nego smo se uspjeli snaći, počele su eksplodirati u našoj neposrednoj blizini po polju. Počela nas je zasipati zemlja od detonacija granata, koje su padajući u polje dublje se zabijale u zemlju pa su geleri letjeli više u zrak. Polijegali smo u kanal uz cestu te se zavukli u betonsku cijev koja služi kao prijelaz iz ceste u polje, promjera šezdesetak centimetara, a dužine 4,5 metara. Cijev je bila puna blatnog taloga pa smo se provukli pužući i bili potpuno blatni i mokri. Kada je granatiranje prestalo, nastavili smo dalje četveronoške. Napokon smo stigli na prvu crtu i streljivo predali zapovjedniku Bučaru, a on ga je razdijelio suborcima u zaklonima. Boj je trajao cijeli dan. Dolazi noć. Vidimo jako crveno svjetlo od gorućeg objekta uz crpnu stanicu i zapaljenih bačava s naftom. Postajalo je sve tiše, a samo je buktinja obasjavala nasipe, kanal i crpnu stanicu. Navečer, čekajući zamjenu, ponosno smo se veselili što smo odbili još jedan žestoki napad neprijatelja.“
Ključni trenutak otpora
Bitka se nastavila tijekom cijelog dana, dok su hrvatske snage koordinirale obranu s djelovanjem topništva prema neprijateljskim ciljevima u Ernestinovu i Šodolovcima. Navečer, pod svjetlom goruće crpne stanice i zapaljenih bačava nafte, napad je jenjao. Paulin Dvor ostao je neosvojiv.
Sjećanje na heroje
Napad na Paulin Dvor simbol je hrabrosti i nepokolebljive odlučnosti hrvatskih branitelja. Usprkos brojčano i tehnički nadmoćnijem neprijatelju, obranjeni su položaji koji su bili ključni za daljnju stabilizaciju fronte.
Danas, s ponosom i zahvalnošću, prisjećamo se tih hrabrih ljudi koji su, iz ljubavi prema Domovini, stavili svoje živote na kocku i uspjeli obraniti Paulin Dvor. Neka njihove priče ostanu vječno zapisane u povijesti Hrvatske.
