Dubrovnik, 1991. — Od listopada 91- godine, ovaj biser Jadrana našao se pod nemilosrdnom opsadom srpskih i crnogorskih snaga te Jugoslavenske narodne armije (JNA). U gradu je ostalo 50.000 stanovnika, bez struje, vode i osnovnih potrepština, dok su se branitelji, njih svega 410, s minimalnim resursima suprotstavljali neprijatelju brojčano nadmoćnom gotovo dvadeset puta.
Humanitarni konvoj Libertas probio je pomorsku blokadu i donio tračak nade dostavljajući hranu i vodu. Branitelji, pod vodstvom generala Nojka Marinovića, pokazali su nevjerojatnu hrabrost, čineći nemoguće s ograničenom opremom: svega nekoliko minobacača, topova i pušaka. Njihov otpor bio je nepokolebljiv.
Neprijateljska sila i žestoki napadi
Napadi su predvodili Titogradski, Mostarski i Užički korpusi te brojne motorizirane i pomorske snage s više od 30.000 vojnika, 100 tenkova, 50 oklopnih transportera, 120 topova, zrakoplova i brodova. Usprkos tome, malobrojni branitelji prkosili su agresoru, braneći svoje domove i povijesnu baštinu. Dubrovnik, grad pod zaštitom UNESCO-a, pretrpio je razaranja neviđenih razmjera. Tijekom napada od 8. do 14. studenoga te na blagdan svetog Nikole 6. prosinca 1991. godine, na grad je palo više od 5.000 projektila. Samo na Stari Grad ispaljeno je preko 2.000 granata, unatoč bijelim barjacima UNESCO-a.
Najžešći napad, 6. prosinca, započeo je u zoru i trajao cijeli dan. Neprijatelj je ciljano napadao utvrdu Imperial, naselja Sustjepan i Nuncijatu te hotel Belvedere. Tridesetak branitelja utvrde Imperial suočilo se s 700 neprijateljskih vojnika, tenkova i topništva. U tom trenutku branitelji su zatražili topničku potporu iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske.. U bliskim borbama, unatoč teškim uvjetima i brojčanoj nadmoći protivnika, branitelji su izdržali i odbili sve napade, nanijevši neprijatelju značajne gubitke.
Žrtve i heroizam
Dubrovnik je platio visoku cijenu slobode. Pjesnik Milan Milišić, prva je žrtva granatiranja, poginuo je u svom domu. Tog kobnog dana poginulo je 53 civila i branitelja, dok je više od 180 ranjeno. Hotel Libertas, prepun izbjeglica, napadnut je i zapaljen. Trojica vatrogasaca poginula su pokušavajući ugasiti požar.
Na prvim crtama obrane toga dana bilo je točno 163 branitelja — simbol brojke koja će kasnije postati oznaka dubrovačke 163. brigade Hrvatske vojske. Njihova hrabrost obilježila je prekretnicu u bitci za Dubrovnik. Moral branitelja značajno je porastao, dok je neprijatelj shvatio da osvajanje grada neće biti lako.
Zaključak: Grad koji se nije dao
Dubrovnik je tih dana postao simbol prkosa i otpora. Malobrojni, ali nepokolebljivi branitelji, uz potporu građana, obranili su svoj grad, unatoč svim izgledima. Njihova žrtva i hrabrost ostaju trajni podsjetnik na vrijednosti slobode i domoljublja. Dubrovnik nije samo grad, već priča o ljudskom duhu koji se nikada ne predaje.
