Osijek, 6. prosinca 1991. — Grad heroj, već gotovo šest mjeseci izložen nemilosrdnim artiljerijskim napadima, danas je bio svjedokom jedne od najsnažnijih ofenziva neprijateljskih snaga. No, unatoč brutalnosti napada, zapovjednik obrane grada Branimir Glavaš poslao je jasnu poruku: “Osijek nikada u povijesti nije bio u Srbiji, a ni u budućnosti to neće biti.”
U poslijepodnevnim satima održana je tiskovna konferencija na kojoj su novinarima odgovarali bojnik Branimir Glavaš i predsjednik Kriznog štaba općine Osijek, Srećko Lovrinčević. U fokusu su bila trenutna zbivanja na bojištu, gdje su hrvatski branitelji još jednom pokazali nevjerojatnu hrabrost i odlučnost.
Napadi na Osijek: stanje na terenu
Prema riječima Glavaša, neprijateljske snage izvele su pokušaj pješačkog prodora prema Nemetinu, no taj napad je uspješno odbijen. Hrvatski branitelji nanijeli su neprijatelju značajne gubitke, posebno u ljudstvu. “Osijek ima snage da se brani i obrani. Ako se Vukovar s 1.500 boraca držao 90 dana, Osijek to može barem dva do tri puta dulje,” naglasio je Glavaš.
Iako su topnički i minobacački napadi neprijatelja sve intenzivniji, situacija na terenu ostaje pod kontrolom. Povlačenje hrvatskih snaga iz Svete Ane, iako dio ranijih planova, dodatno je učvrstilo obrambene položaje grada. Osijek je spreman zaustaviti i znatno veće neprijateljske snage, unatoč sve većem angažmanu rezervnih tenkova T-34 i mobiliziranih vojnika iz Srbije.
Diplomacija i moral civila
Srećko Lovrinčević istaknuo je kako su u tijeku intenzivne diplomatske aktivnosti koje bi mogle ubrzo donijeti rezultate. Iako je dio civilnog stanovništva napustio grad, mnogi Osječani i dalje pokazuju nevjerojatnu hrabrost. Grad funkcionira zahvaljujući naporima kriznog stožera, “Caritasa” i radne obveze kojoj se svakodnevno odaziva sve više građana.
Unatoč opasnosti, Osječani nalaze način da u ovim teškim vremenima zadrže duh zajedništva. Kao znak podrške najmlađima, krizni stožer i “Caritas” organizirali su posjet skloništima, darujući mališanima poklone Svetog Nikole. Taj čin dobrote i nade stigao je i do Donjeg Miholjca, te mađarskih gradova Pečuha i Harkanya.
Poruka nade i prkosa
Branimir Glavaš poslao je odlučnu poruku neprijatelju: “Većina onih koji s željom dolaze zauzeti Osijek nikada više neće vidjeti svoje obitelji i svoju Srbiju.” Istaknuo je kako neprijatelj pokazuje znakove slabosti, što se očituje u mobilizaciji neiskusnih vojnika i upotrebi zastarjele opreme.
Za kraj, naglašeno je da razloga za paniku nema. Osijek ostaje simbol otpora i odlučnosti, grad koji se unatoč svim izazovima nastavlja boriti za svoju slobodu i dostojanstvo.
Isti dan, gradonačelnik Zlatko Kramarić održao je tiskovnu konferenciju kako bi demantirao dezinformacije koje su širili novosadski mediji. Glasine o navodnoj predaji ključeva Osijeka neprijatelju, koje su imale cilj širenja panike i demoralizacije, odbacuje kao apsurdne i zlonamjerne.
“O tome, naravno, nema ni govora,” izjavio je Kramarić, naglašavajući kako takve laži ne samo da nisu postigle svoj cilj, već su dodatno motivirale građane Osijeka. Sve više sugrađana vraća se u grad, pridružujući se obrani i aktivno sudjelujući u ratnoj proizvodnji.
Statistika koja boli, ali i daje nadu
Tijekom konferencije, grad je bio izložen žestokom topničko-minobacačkom napadu, još jednom podsjetniku na svakodnevnu stvarnost Osječana. Broj poginulih građana dosegao je 536, ali unatoč tome, duh grada ostaje nesalomiv.
Osijek — grad otpora i ponosa
Gradonačelnik Kramarić završio je obraćanje porukom nade i odlučnosti. Unatoč žrtvama i razaranju, Osijek ostaje simbol otpora. “Naše su vrijednosti nepokolebljive, a laži i propaganda neće nas slomiti. Osijek se ne predaje, jer borimo se za našu budućnost i slobodu!”
Dok su mnogi napuštali grad, a neki pod vojnom obvezom pokušavali pobjeći prerušavajući se u žene, ostali su oni najmlađi. S imenom i odlučnošću, Alojz, Željko, Samir, Dejan i Saša stali su na prvu crtu obrane, spremni dati sve za svoj grad i svoje ideale. Oni su pisali priču o hrabrosti i ljubavi prema domovini, priču koja ostaje urezana u sjećanja svih koji znaju što znači boriti se za slobodu.
Na hladnoći, pod snijegom i maglom, ova mladost nije napuštala svoje položaje. Umjesto povlačenja, stvarali su neprijatelju bolan udarac, pokazujući da ni artiljerija, ni propaganda, ni strah ne mogu slomiti njihov duh. Njihova poruka bila je jasna: “Osijek nikad neće biti Ocek!”
Žrtva za ideale
Ta generacija, te 1991. godine, stajala je čvrsto na strani promjene. Branila je ono što su smatrali neotuđivim — pravo na slobodu, dostojanstvo i budućnost. Ginuli su, ali nisu odustajali. Njihova borba nije bila samo za grad; bila je za sve nas, za generacije koje su došle poslije, za Hrvatsku kakvu su sanjali.
Pitanje savjesti
Danas, dok uživamo slobodu za koju su oni položili svoje živote, pitamo se: jesmo li dostojni njihove žrtve? Jesmo li dovoljno učinili da čuvamo vrijednosti za koje su ginuli? Njihova krv nije prolivena uzalud, ali na nama je da se sjećamo, da učimo i da nastavimo graditi društvo koje odaje počast njihovoj hrabrosti.
Heroji koje ne smijemo zaboraviti
Alojz, Željko, Samir, Dejan i Saša simboli su hrabrosti i nepokolebljivosti. Njihova mladost bila je žrtvovana na oltaru slobode, ali njihova priča ostaje vječna. U vremenu kada se suočavamo s novim izazovima, sjetimo se njih i njihovih ideala. Neka nas njihova odlučnost i ljubav prema domovini podsjećaju što znači istinski voljeti i boriti se za svoje.
Hrabrost mladih branitelja Osijeka zauvijek ostaje svjetionik slobode. Njihova žrtva obvezuje nas da budemo bolji, dostojniji i zahvalniji. Osijek je njihov grad, a Hrvatska njihova ostavština.
