Nakon što su pobunjeni Srbi okupirali, opljačkali, popalili objekte u selima Četekovcu, Balinicma i Čojlugu, te počinili masakr nad mještanima navedenim selima, sutra dan, svoj pohod na svemu što je Hrvatsko se nastavilo.
Dana 5. rujna 1991. godine, pobunjeni Srbi izvode pješački napad na crti razgraničenja u Donjoj Pištani, ali su napad odbili Hrvatski branitelji.
Tog petog predvečer sjedio sam na terasi svoje kuće u društvu Antun Trohe, Nenada Tereka i Martina Nađa. Kako nam je pogled bio uprt u cestu koja vodi u Gornju Pištanu, uočili smo kako u tom pravcu prolaze auti nekakvih čudni registarskih oznaka i to pulskih, osječkih i još kojekakvih. Malo nam je sve to bilo čudno i kaže pokojni Troha da odemo malo prema Gornjoj Pištani vidjet što se događa. Kako smo išli uz cestu, vidjeli smo u šumarku nama nepoznate ljude kako izviruju i pretrčavaju od drveta do drveta. Situacija je bila dosta neobična i obojica smo zaključili da se nešto sprema.“ – prisjećao se Franjo Bucić tog rujanskog predvečerja.
Pobunjeni Srbi otpočeli su napad oko devet sati te večeri iz tri pravca na položaje policije koji su se nalazili ispred kuće Franje Bucića.
„Jedna ekipa nam se provukla potokom iza leđa i počela pucat iz ručnog bacača. Druga ekipa provukla se vrtovima koji su se nalazili s druge strane ceste dublje u selo dok je treća ekipa bila na nekih sto metara od naših položaja negdje u šumarku. Počeli smo se povlačiti prema kući pokojnog Trohe gdje je bila moja žena s djecom. Nastala je panika, potrpao sam ih u auto i rekao neka bježe za Orahovicu jer je ovo gotova priča. Međutim, sreća je bila u tome što su se u to vrijeme iz Orahovice ljudi vračali autima s posla. I dan danas smatram kako je to zbunilo napadače jer je u tom trenutku našeg povlačenja u selo došlo nekoliko auta, na što su oni vjerojatno pomislili da se radi o našem pojačanju. U jednom trenutku samo su ispalili crvenu raketu i napad je prestao.“ – nastavio je Franjo koji je naglasio kako je tog dana mogao ostati i bez cijele obitelji kao i mnogi drugi u Donjoj Pištani.
„Ono što su dan prije napravili u Četekovcu, tog dana bi napravili i kod nas. Da se nismo snašli i da nismo uzvratili, imali bi novi Četekovac na kućnom pragu, no ipak smo malo pokazali zube i uzvratili paljbom, što nas je na kraju uz povlačenje i spasilo!“
Hrvatski branitelji i redarstvenici odmah su krenuli u čišćenje dan ranije napadnih sela, tako da su dana 5. rujna 1991. izvršili čišćenje terena prema navedenim selima u svrhu pronalaženja ranjenih i smrtno stradalih mještana. Zatim su ušli u selo Ćojlug pa u Četekovce i Balince.
Izvor: Svjedočanstvo: Franjo Bucić, FB-Domovinski rat
