Danas slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. I na dan Svih Svetih ne žalujemo i ne nosimo crninu, nego ga slavimo, jer sve je usmjereno slavlju živih koji su dio nebeske Crkve i kojima se raduju anđeli i u njihovu su društvu.
Pojam svetosti nečijeg življenja ovdje se proširuje na sve one obične ljude koji su tijekom svog života samozatajno činili dobro. Blagadan Svih Svetih uspomena je na sve one ljude koji tu tijekom svoga života sve ono što su činili, činili čestito i pošteno.
Prisjećamo se i onih najhrabrijih hrvatskih vitezova, kojima je jedina ideologija bila slobodna i neovisna Hrvatska.
Na današnji dan 1. studenog 1991. godine, zabilježeno je da je poginulo oko 2.500 ljudi na hrvatskoj i 7.500 na strani agresora. Preko 9.000 ljudi je ranjeno. Prognano iz svojih domova je preko 400.000 ljudi. Do kraja rata poginulo je 15.970 hrvata i hrvatica, kojima je jedina krivica bila što su branili svoj Dom.
Od povijesne bitke za opstanak Hrvatske prošlo je 30. godina. Približno 30. godina oni naši najmiliji nisu više s nama. Mi kao katolici vjerujemo da su na boljem mjestu, da su u kraljevstvu Božjem, jer njihovo djelo, predaju svojih života, ne može biti nenagrađeno.
Barbari, zvjeri, oni bez imalo ljudskosti u sebi, na današnji dan bladan Svih Svetih, kada su sinovi i kćeri obilazili grobove svojih roditelja, kada su majke i očevi došli zapaliti svijeću svome sinu i kćeri, granatirali su groblja. Pitanje, koja je bila svrha granatiranja, onih koje su ranije ubili? Osim, da ubiju svaki onaj duh i sjećanje, a tako i one koji su došli zapaliti svijeću svojim najmilijima, jer ta zapaljena svijeća na grobu označava da pokojnik nije mrtav, nego živ.
Iako, poneki žele da se zaborave, da zaborave njihov doprinos, i njihovu žrtvu, oni nikad neće biti zaboravljeni. Žive i živjet će u našim srcima, u našim sjećanjima ..
U Vukovaru, na današnji dan prije 31. godinu, i nakon 68 dana pakla, u vukovarskoj bolnici dr. Grozdana Žužić porodila je 12-oro djece, 7 dječaka i 5 djevojčica. Najteže novorođenče bio je jedan dječak, težak 4 kilograma i 900 grama.
Ovakav događaj u jeku ratnog pakla dokaz je da ljubav i život pobjeđuju strah, smrt i nasilje.
Slavimo današnji dan u miru slobodne nam Domovine.
