„U spomen tragično ubijenih 69 mještana Lušca u srpskoj agresiji 2. studenoga 1991.“
Danas je u vukovarskom naselju Lužac, ispred Križa, obilježena 31. obljetnica okupacija naselja i mučkog ubojstva 69. mještana i zarobljenih hrvatskih branitelja.
Na današnji dan prije 31 godinu JNA i arkanovi četnici uz pomoć pobunjenih Srba , probili su obranu na južnom prilazu Vukovara te okupirali vukovarsko naselje Lužac. Nakon okupacije naselja, četnici i pobunjeni Srbi , iživljavali su se na nad mještanima i zarobljenim braniteljima Lušca. Mučki su ubili 69 branitelja i civila.
Zauzimanjem korita rijeke Vuke sve do središta grada i Dunava odsječena je komunikacija između branitelja s Mitnice, Sajmišta i centra od branitelja Borova naselja i Trpinjske ceste. Razlamanjem do tada jedinstvene obrane grada započela je vukovarska kalvarija, a na samom Lušcu je toga dana počinjen zločin nad 69 mještana.
„Isti dan. Oni su išli odreda i kod mene su u šest kuća ubili devet ljudi. Sve Hrvate koje su našli ubijali su odreda. Tako su ubili moju majku, bratovu djecu. Ženinu majku i oca još nismo pronašli”, kaže branitelj vukovarskog Lušca Mato Vidaković.
Maja je imala 19 godina, ubijena je na današnji dan ’91. godine. Bila je u petom mjesecu trudnoće… bila je u petom mjesecu trudnoće i uskratili su nam svima, svima su nam sve uskratili. Najgore što ti ljudi žive ovdje, što žive ovdje i što im mi ne možemo ništa. Naša je riječ protiv njihove. Bili su uhićeni i pušteni su u nedostatku dokaza. Ovo je najgori dan u mom životu što moram doći, kaže Mira Komunicki.
Stanovnici vukovarskog naselja Lužac svjedoče kako je poznato tko je sve sudjelovao u zločinu koji je počinjen na području Lušča tog 2. studenog 1991., te da su svjedoci svjedočili, ali pravosuđe nije, iz nekog razloga, procesuiralo zločince. Ne samo da nisu procesuirali, nego ih se nije ispitalo te iz iz njih izvuklo gdje su nestali, odnosno ubijeni zakopani.
Milka Budimir koja je izgubila sina i brata rekla je : Izgubila sam sina i brata, brata još tražimo, a sina sam sahranila, našli smo ga, na zajedničkom groblju gore memorijalnom. Njega sahranim, a brata evo 30 godina tražimo, čekamo, nema, dokle, šta ne znam. Ova tragedija ovog malog mjesta da je ovoliko poubijano od susjeda s kime smo bili dobri i djeca bili prijatelji i sve, ali evo završilo tako kako je završilo.
Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je komentirao i činjenicu da se pojedine svjedoke događaja iz Lužca iz ’91. i članove obitelji nestalih navodno sada ponovno, 30 godina kasnije poziva da ponove svoje iskaze. Kazao je kako je pitanje nestalih posebno teško, ali i kako je nakon tri desetljeća još teže ostvariti pomake u takvim istragama.
– To je sustav, to je to što nema te odgovornosti na razini onoga prvoga, da preuzmu odgovornost i raspetlja te stvari i riješi ih, i onda se igramo ovako loptanja, stresiramo ljude, pa nije lako ni jednom od tih ljudi koji su svjedočili tome izaći i svjedočiti o tom po šesti, sedmi put, a poglavito to nije lako nakon 30 godina. Naravno da ljudi i ne žele dolaziti, da se ljudi ne sjećaju više, da ti ljudi, traumatično im je to i ne žele, na kraju preteške su to stvari da bi govorili paušalno, da bi govorili znate možda je, možda nije, tako da sve skupa to je to o čemu pričamo, nema tu odgovornosti, nema tu profesionalnosti, puki dojam i politika dojma, kaže Penava.
