On je tada bio nama Hrvatima, jedan od najvećih moralnih i ljudskih vertikala.
Kardinal Franjo Kuharić otišao je kao zagrebački nadbiskup u mirovinu 1997., premda je uvjete za umirovljenje stekao već 1994. navršivši 75 godina starosti.
Papa Ivan Pavao II. ostavio je kardinala Kuharića na mjestu aktivnog nadbiskupa Zagrebačke biskupije još tri godine. Kardinal Kuharić dobio je titulu zagrebačkog nadbiskupa u miru (emeritus) i proživio je u mirovini još gotovo 5 godina.
Rođen u mnogobrojnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji Franjo Kuharić je zajedno sa svojim sumještaninom Alojzijem Stepincem trajno obilježio povijest hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata u za njega vrlo teškom 20. stoljeću. Svim srcem i dušom uvijek je pristajao uz Evanđelje i nikada nije odustajao od evanđeoskih načela, čak i u najtežim trenucima po sebe i svoj hrvatski narod.
Rođen je 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću, župa Pribić, općina Krašić, u prekrasnom jaskanskom kraju, zvanom „kolijevka biskupa“ i „dolina kardinala“, kao najmlađe, trinaesto dijete u skromnoj i pobožnoj seljačkoj obitelji Ivana i Ane rođene Blažić.
Pučku školu polazio je u rodnom Pribiću, teologiju studirao u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. Pri njegovom ređenju u zagrebačkoj katedrali nadbiskup Alojzije Stepinac, rodom iz istog kraja kao i mladomisnik Kuharić, izrekao je poznatu rečenicu: „Šaljem vas u krvavu kupelj“.
Kao kapelan službovao je u Radoboju, a kao župnik djelovao u Samoboru i Rakovom Potoku kod Zagreba. Kako je isti dan u susjednoj župi Sveti Martin pod Okićem iz zasjede ubijen župnik Pavao Bedenik, pod svoju upravu dobiva i tu susjednu župu.
Na njega je dva puta organiziran atentat od strane komunističkih vlasti: 1947. godine u Rakovom Potoku (koji je dobio ime „mali Staljingrad“, kako je pokojnik znao reći u šali) i 1948. godine u Jakovlju u Hrvatskom Zagorju. Zbog toga je godinama spavao izvan župnog dvora kod pobožnih obitelji toga kraja u privatnim kućama, dok ga pod zaštitu nije uzela obitelj Razum kod kojih se trajno nastanio.
Providnost i život doveli su ga do mjesta biskupa 1964., a zagrebačkim nadbiskupom postaje 1970. Kardinalom je proglašen 1983. i za vrijeme komunističke vlasti bio je moralni autoritet hrvatskog naroda i katolika.
Bio je sudionik Drugog vatikanskog koncila (1964/65), član Kongregacije za kler, Međunarodne papinske marijanske akademije, počasni doktor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i počasni akademik.
Bio je i kamenovan zajedno s vjernicima na jednom hodočašću u Mariju Bistricu.
Napadi i ubijanja svećenika i vjernika bile su svakodnevna pojava još godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Srećom, dva atentata na pokojnog kardinala Franju nisu uspjela.
Bio je istinski moralni autoritet u demokratskim promjenama, u doba stjecanja hrvatske neovisnosti. U Domovinskom ratu posjećivao je stradalnike, izbjeglice i prognanike. Kardinal Kuharić trajno se zauzimao za obranu Hrvatske i neprestano pozivao na pridržavanje moralnih načela, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi. Bio je domaćin pape Ivana Pavla II. za vrijeme njegovog prvog posjeta Hrvatskoj, 1994.
Preminuo je u Zagrebu na današnji dan, 11. ožujka 2002. Postupak za beatifikaciju Franje Kuharića pokrenut je 2012.
POČIVAO U MIRU BOŽJEM!
PREUREDILA : Marica Marić
IZVOR : KTA, Narod, Glas Koncila, Bitno, i Župa sv. Nikole Biskupa.
