Mladost, odani svojoj domovini, svojoj obitelji, ne iskvareni i nemisleći na bilokakvu beneficiju, stali u obranu svoje napadnute Domovine, svoga doma. Mnogo braće i sestara priključili su se obrani Republike Hrvatske, ali mnogi nisu htjeli biti u istoj postrojbi, na istom punktu, jer, kako su znali reći, ako dođe do napada na naš položaja i poginemo, neka ne poginemo oba.
Stjepan i Zlatko Kolarik rođeni su Jurjevčani i hrvatski su branitelji slovačkih korijena.
Tako su i dva brata, Stjepan koji imao 25 godinu i njegov mlađi brat Zlatko 21 godinu, odlučili da ne budu zajedno, u istoj postrojbi, na istom položaju, u istoj akciji. Stariji brat Zlatko, bio je pripadnik 122. đakovačke brigade Hrvatske vojske, a mlađi Stjepan u 130. osječkoj brigadi Hrvatske vojske.
Bila je to subota 11. travnja 1992. godine, kada je Stjepan Kolarik, u ratnim operacijama na prvoj liniji obrane u okolici Osijeka smrtno ranjen, preminuo je odmah iza ponoći s 11/12. travnja oko pola jedan.
Zlatko Kolarik, točno nakon tri mjeseca od kako je poginuo Stjepan, u subotu 11. srpnja 1992. godine na ratištu u Bosanskoj Posavini, dok je stražario na prvoj liniji obrane, od neprijateljska granate koja je pala odmah uz njegov rov, od teških zadobivanih ozljeda preminuo je dolaskom u bolnicu.
U sjećanje na žrtvu braće Kolarik u Jurjevcu Punitovačkom, 10. srpnja 2022. godine, otkriveno je spomen obilježje.
– Predstavlja križ koji simbolizira patnju, bol, ali i spasenje i nadu. Iz njega izvire kamen obložen koji je radio naš majstor klesar gospodin Konjušak. Na samoj ploči su dvije ruže za svakog brata po jedna, iza tog se nalaze zastave RH za svakog po jedna, prilikom otkrivanja spomen obilježja braći Kolrik, kazao je Igor Kovačević, predsjednik Udruge veterana 122. br. HV Đakovo, Ogranak Općine Punitovci.
