Svake godine prvog dana u mjesecu studenom, slavimo blagdan Svih Svetih.
Prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj
blagdan koji se slavi 1. studenoga zove se Svi sveti.
Ako pravednik i prerano umre, bit će ipak u miru. Jer se starost časna ne računa po dobi i ne mjeri se po broju godina.
Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. Na dan Svih Svetih ne žalujemo i ne nosimo crninu, nego ga slavimo, jer sve je usmjereno slavlju živih koji su dio nebeske Crkve i kojima se raduju anđeli i u njihovu su društvu. “ Kad bismo naše pokojnike smatrali apsolutno mrtvima, tada pada u vodu naša vjera u život vječni. Pravim smjerom ići ćemo ako toga dana slavimo naše žive kao članove nebeske Crkve koja je nama, putujućoj Crkvi, suputnica i dio jedne cjeline. “
Sljedeći dan, 2. studenog, slavimo Dušni dan, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj Misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život, što liturgija ističe riječima: ‘Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.’ Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kad dođu u Kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u Kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.
Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti. U vezi s tim, kao što je jednom prigodom istaknuo papa Benedikt XVI., treba se upitati: ‘Očekuje li uopće suvremeni čovjek vječni život ili pak vjeruje da to pripada već preživjeloj mitologiji?‘ U ovom našem vremenu, više nego u prošlosti, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, tako mu često biva teško misliti na Boga kao protagonista povijesti i samoga našeg života. Blagdan Svih svetih i Dušni dan mogu biti vrlo poticajni za razmišljanje o tome.
Ali su u ruci Božjoj duše pravednika; nikakva muka ne može ih se dotaći. U očima luđaka izgledaju kao mrtvi. Njihov odlazak smatra se nesrećom. I njihov rastanak od živih kao uništenje. Međutim, oni su u miru. Jer iako po mišljenju ljudi izgleda da su kažnjeni, ipak je njihova nada puna besmrtnosti. Poslije kratke stege postižu velike blagodati; jer ih je Bog iskušao i našao da su dostojni njega, iz Knjiga mudrosti 3- 3,5
Danas se moramo prisjetiti i svih onih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, koji su svoje živote predali Gospodinu, da bi mi ostali na zemlji, živjeli u miru i u svojoj domovini .
