Analiza političkog odgovora na tragični incident u Mannheimu

Nove obavijesti Vijesti

Nakon tragičnog ubojstva policajca u Mannheimu, koje je počinio odbačeni afganistanski tražitelj azila Sulejman A., politička diskusija u Njemačkoj ponovno se usmjerava na pitanje migracijske politike. Incident je izazvao brojne reakcije, uključujući i one najviših političkih dužnosnika, no čini se da je ključna riječ – islamizam – izostala iz javne rasprave.

Sulejman A., koji je u Njemačku stigao 2013. godine, bio je poznat po svojim radikalnim stavovima, što je potvrđeno njegovim postupcima i pridržavanjem ekstremističkih propovijedi. Unatoč tome, nije bio predmet posebne pažnje sigurnosnih službi, što postavlja pitanje o efikasnosti sustava praćenja potencijalnih prijetnji.

Godinu dana kasnije službeno je utvrđeno da nema pravo na azil zbog političkog progona prema članku 16. Njegov zahtjev za azil odbijen je 2014. U to je vrijeme SPD već bio dio vlade u Berlinu pod Merkeličinim vodstvom u velikoj koaliciji.

Odbijeni tražitelj azila nije deportiran, sada je uživao zaštitu od deportacije, kao i većina onih koji su migrirali iz Afganistana. Taj zaštitni status očito je postao lanac tolerancije, jer je mnogo godina kasnije Sulejman A. dobio tolerirani status – u međuvremenu je očito otac djeteta s Njemicom, što je dovoljno za konsolidirani boravišni status kao preduvjet prema njemačkom zakonu.

Posljednjih godina Sulejman A. očito se radikalizirao, pustio je dužu bradu i slijedio propovijedi talibanskog zapovjednika Aslamiyara, koji je pozvao na rat protiv Zapada. “Welt” izvještava o tome. Ali Sulejman A. nije privukao pozornost policije. Je li bio “spavač”, islamist prokrijumčaren u Njemačku iz Afganistana koji je godinama nakon migracije počinio pokušaj atentata na dvojicu njemačkih državljana, islamističkog kritičara Michaela Stürzenbergera i 29-godišnjeg policajca Rouvena L., kojeg je ubo nožem u vrat i ubio?

Ured za zaštitu Ustava, koji je trebao biti na prvoj liniji obrane od takvih prijetnji, nije imao Sulejmana A. na svom radaru, dok je istovremeno jedna od njegovih žrtava, Michael Stürzenberger, bio označen kao osoba od interesa. Ovaj paradoks ukazuje na moguće propuste u procjeni stvarnih prijetnji i prioriteta u praćenju.

Politički odgovor na incident bio je suzdržan, s naglaskom na općenite izjave o nasilju i političkoj raspravi, dok je konkretna rasprava o islamizmu i njegovom utjecaju na sigurnost izostala. Ovaj pristup dovodi do pitanja o transparentnosti i spremnosti političkih lidera da se suoče s teškim temama koje mogu imati duboke posljedice na društvo.

Zeleni su, međutim, pokazali spremnost za otvorenu raspravu o opasnostima islamizma, pozivajući na iskrenost i dosljednost u borbi protiv ekstremizma. Ovaj stav odražava promjenu u političkom diskursu i možda signalizira novi pravac u njemačkoj politici.

U svjetlu ovih događaja, postaje jasno da je potrebna otvorena i samokritična rasprava o faktorima unutar muslimanskih zajednica koji mogu doprinijeti radikalizaciji. Samo kroz iskrenu i sveobuhvatnu analizu možemo se nadati da ćemo efektivno adresirati i spriječiti buduće prijetnje.

Ovaj incident u Mannheimu služi kao oštar podsjetnik na složenost problema s kojima se suočavamo i na važnost odgovornog političkog vodstva koje je spremno suočiti se s izazovima modernog društva.

Izvor: Analiza Ulricha Reitza za focus.de

Odgovori