Adalbert-Bela Rogulja, rođen na današnji dan prije 125 godina

Drugi svjetski rat Hrvatska Povijest Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Adalbert-Bela Rogulja rodio se 29. kolovoza 1898. godine u Budimpešti.  Bio je jugoslavenski vojni časnik (pukovnik), zapovjednik zračne baze Rajlovac u Sarajevu, zapovjednik Ratnog zrakoplovstva NDH, a kasnije vojni ataše NDH u Budimpešti tijekom Drugog svjetskog rata.

Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u Austro-Ugarskoj vojsci. Nakon stvaranja Kraljevine SHS krajem 1918. godine, služio je u jugoslavenskoj vojsci s činom topničkog poručnika. Godine 1922. premješten je u zrakoplovstvo. Godine 1923. završio je početnu pilotsku obuku, a 1927. dobio je puni status borbenog pilota. Do 1940. predavao je (neko vrijeme kao zamjenik zapovjednika) na Akademiji jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Godine 1941., u činu pukovnika, preuzeo je dužnost u zapovjedništvu za obuku zrakoplovstva. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 10. travnja 1941. godine, volontira u njezinim zračnim snagama. Od 24. travnja te godine, u činu pukovnika, bio je zapovjednik zrakoplovne baze Rajlovac u Sarajevu. 23. rujna 1943. postao je šef zrakoplovstva NDH. Dana 1. lipnja 1944. imenovan je u Ministarstvo oružanih snaga. 31. kolovoza te godine postao je vojni ataše u Budimpešti.

Bio je u braku sa Marijom i imali su sina Ivicu Rogulja.

 Za suđenja je izjavio “ubijte mene a zrakoplovce pustite. Oni su provodili moje zapovijedi!” što je zabilježeno u nizu izvora.

Prema svjedočenju logoraša Petar Peko Cote Adalbert Rogulja se poslije rata našao u Austriji.
„Kad je saznao kako se osuđuju i pogubljuju njegovi zrakoplovci, odlučio se vratiti u Hrvatsku i spriječiti njihovu likvidaciju. Mislio je da će moći reći komunističkim vlastima da ne ubijaju zrakoplovce, jer oni nisu krivi. Ako je netko kriv, onda je to on, njihov zapovjednik. Tako bi trebalo biti u civiliziranom svijetu, mislio je taj pošteni čovjek, vojnik od zanata i časni zapovjednik. S tim uvjerenjem došao je u Zagreb i prijavio se u OZNU. Međutim, zločinačka vlast i dalje je osuđivala i ubijala zrakoplovce, a pukovnika Rogulju je osudila na deset godina robije. U Gradiški su njegovo ponosno i časno držanje pokušali slomiti čestim osudama samicom. Mučenja su toliko narušila njegovo zdravlje da je od upale bubrega umro u strašnim mukama u samici. Njegovoj udovici i sinu nisu ga ni mrtva htjeli izručiti, niti su dali da se obilježi njegov grob.“ (Petar Peko Cota „SVJEDOČENJA“, Croatiaprojekt, Zagreb 1994.

Umro je u zatvoru u Staroj Gradiški 1947. godine dok je služio kaznu, a po riječima njegove praunuke, umro zbog otkazanja jetre za koje se smatra da je uzrokovano jakim udarcima u abdomen.

Odgovori