Na katolički blagdan Srca Isusova, 18. lipnja 1993. godine, nezapamćeni napad na Juriće zauvijek je promijenio povijest ramskog kraja. Dok je većina mještana boravila na misnom slavlju u Prozoru, diverzantske snage Armije BiH iskoristile su ranjivost naselja, pretvorivši nezaštićene civile u žrtve, a golobradu djecu u heroje prve crte obrane.
Sredina 1993. godine donijela je dramatičan preokret na ratištima Bosne i Hercegovine. Dotadašnji saveznici u obrani od srpske agresije, Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i Armija BiH, našli su se u vrtlogu otvorenog i krvavog sukoba. Slom obrane u istočnoj i sjeverozapadnoj Bosni izazvao je valove izbjeglica koji su preplavili središnju Bosnu, stvarajući ogroman pritisak na ograničene resurse. Politički pregovori su propadali, a Ramska kotlina, strateška točka koja je spajala dolinu Neretve sa središnjom Bosnom, postala je primarni cilj sarajevskog zapovjedništva.
Sela s bošnjačkom većinom, posebice neosvojiva utvrda Here, pretvorena su u operativne baze za brze diverzantske prodore. Upravo je iz tog smjera krenuo udar koji će ostati zapamćen kao jedan od najokrutnijih zločina u općini Prozor-Rama.
Posljedično, vojno rukovodstvo ARBiH pokrenulo je opsežne ofenzivne operacije usmjerene na teritorij pod kontrolom HVO-a. Prema izvješćima i podacima diplomatskih misija pri Ujedinjenim narodima, do rane jeseni 1993. godine, ofenzivne kampanje ARBiH rezultirale su gubitkom čak 3.771 četvornog kilometra teritorija koji je do tada HVO uspješno branio od srpske agresije. Posljedice su bile katastrofalne za hrvatski etnički korpus: šest gradova u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini (Konjic, Jablanica, Travnik, Kakanj, Fojnica i Bugojno) prošlo je kroz procese potpunog etničkog čišćenja. Više od 187 hrvatskih sela opljačkano je, spaljeno i uništeno. Od ukupno 310.000 raseljenih Hrvata i izbjeglica (što je činilo 41% ukupne predratne hrvatske populacije u BiH), oko 100.000 ljudi protjerano je isključivo djelovanjem Armije BiH i pridruženih postrojbi u razdoblju od travnja do rujna 1993. godine. U takvom ozračju potpunog rasapa dotadašnjeg sustava sigurnosti, lokalizirani napadi na izolirana sela poput Jurića postali su integralni dio šire doktrine teritorijalne ekspanzije i zastrašivanja.
Operativni teatar Prozora i Rame: Strateška važnost i dispozicija snaga
Ramska kotlina sa središtem u Prozoru posjedovala je iznimnu stratešku važnost. Kontrola nad ovim područjem omogućavala je spajanje snaga ARBiH iz doline Neretve (Jablanica, Konjic) sa snagama u središnjoj Bosni (Gornji Vakuf-Uskoplje i Bugojno). Posljedično, pad Prozora značio bi potpuno presijecanje hrvatskih teritorija na dva izolirana i neodrživa dijela, što je predstavljalo primarni taktički cilj sarajevskog vrhovnog zapovjedništva.
Dokumentacija Glavnog stožera HVO-a iz tog razdoblja ilustrira razmjere prijetnje. General Milivoj Petković je u nizu zapovijedi, uključujući onu upućenu Ljubuškoj brigadi 26. svibnja 1993. godine, izričito upozorio da su snage HVO-a pod teškom prijetnjom ARBiH upravo na području Prozora. Napetosti su nezaustavljivo rasle, a već 22. lipnja 1993. godine Petković je hitno zahtijevao dodatno raspoređivanje postrojbi za obranu samog grada i okolnih linija. Civilne i vojne strukture HVO-a, predvođene predsjednikom Jadrankom Prlićem, provodile su opću mobilizaciju kako bi odgovorile na ove prijetnje, o čemu svjedoče odluke Mostarske uprave za obranu koja je u prvoj polovici 1993. godine maksimalno pojačala regrutaciju uslijed kritične nestašice ljudstva.
Značaj muslimansko-bošnjačkih enklava i logističkih baza
Sela s bošnjačkom većinom u ramskom kraju, kao i sela na granici s općinama Uskoplje i Konjic, pretvorena su u vojne garnizone. Analiza kretanja i borbenih operacija ukazuje da su postrojbe ARBiH formirale operativne baze u selima Here, Kute i Šćipe, koja su bila u zoni odgovornosti Taktičke grupe 1 pod zapovjedništvom Fahrudina Polutka. Svjedočanstva visokih časnika ARBiH, poput Muharema Šabića pred Međunarodnim kaznenim sudom (MKSJ/ICTY), potvrđuju prisutnost tih snaga na navedenom području, s naglaskom na to da su nakon povlačenja iz drugih zona uspostavljali čvrste linije obrane i polazišne točke za ofenzivna djelovanja po direktivama glavnog zapovjedništva iz Zenice.
Selo Here posebno je egzistiralo kao neosvojiva utvrda i odskočna daska za diverzantske i frontalne napade ARBiH prema hrvatskim naseljima. Geografski profil terena—ispresijecan gustom šumom, brdima i uvalama—išao je na ruku napadačima koji su usavršili doktrinu brzih pješačkih prodora praćenih pljačkom i destrukcijom imovine, nakon čega bi uslijedilo povlačenje ili utvrđivanje u tuđim kućama.
Krvavo blagdansko jutro
Napad izveden u petak, 18. lipnja 1993. godine, predstavlja primjer taktičke operacije koja se oslanja na takozvani “kulturni obavještajni rad” (Cultural Intelligence – CULINT). Zaselak Jurići, administrativno dio naselja Ljubinci, bio je etnički homogen hrvatski zaseok smješten u neposrednoj blizini sela Here, odvojen šumskim pojasom koji je onemogućavao pravovremeno vizualno uočavanje nadolazećih neprijateljskih snaga.
Odluka da se napad izvrši upravo tog datuma bila je determinirana isključivo činjenicom da su Hrvati ramskog kraja slavili blagdan Presvetog Srca Isusova, a svakako se treba naglasiti da je isti taj dan u 12. sati dogovoren prekid vatre. Tradicija lokalnog katoličkog stanovništva nalagala je masovni odlazak mještana u središte župe u Prozoru radi vjerskih obreda i okupljanja. Pripadnici ARBiH, dojučerašnji susjedi koji su izvrsno poznavali demografske i kulturološke navike Hrvata, iskoristili su ovu činjenicu za planiranje asimetričnog udara. Muslimansko-bošnjačka diverzantsko-teroristička grupa iz Hera bila je detaljno upoznata s činjenicom da će u Jurićima tog jutra ostati samo neborbeno stanovništvo: starci, žene, djeca te eventualno tek šačica naoružanih, ali nedovoljno iskusnih i opuštenih branitelja zaduženih za čuvanje seoske straže. Odabir trenutka napada jasno pokazuje da primarni cilj operacije nije bio sukobljavanje s ravnopravnim vojnim formacijama HVO-a, već psihološko uništenje i fizička likvidacija nezaštićenih meta uz maksimalnu uštedu vlastitih resursa.
Infiltracija i masakr u Jurićima
Nešto prije 08:00 sati, dok se pažnja glavnine obrambenih snaga rasipala na saniranje proboja kod Makljena i Gliba, diverzantska grupa ubačena iz Hera nečujno je prešla šumski pojas i našla se na samom rubu zaseoka Jurići. Napad je započeo koncentriranom rafalnom paljbom po obiteljskim kućama koje su se nalazile na perimetru naselja.
Kuća obitelji Ante Kneževića, prva na udaru uslijed neposredne blizine šume, napadnuta je iznenada. Naoružani pripadnici ARBiH prišli su dvorištu te otvorili automatsku paljbu po fasadi, prozorima i vratima, pokušavajući osigurati dominaciju nad prostorom prije ulaska. U kući se nije nalazio nitko tko bi mogao pružiti otpor, već isključivo maloljetnici koji su u tom trenutku spavali. Dokazni materijali i rupe od metaka u unutrašnjosti jasno demonstriraju da se napadači nisu suočili sa sigurnosnom ugrozom prilikom ulaska, već su prešli u taktičko čišćenje objekta s ciljem egzekucije.
Fizička eliminacija civila i kršenje Ženevskih konvencija
Način na koji su ubojstva u Jurićima izvršena nedvojbeno ih klasificira kao ratni zločin najviše kategorije. Pripadnici ARBiH zatekli su civile koji nisu sudjelovali u neprijateljstvima i usmrtili ih iz neposredne blizine. Tijekom napada ubijeno je ukupno četvero ljudi—troje civila (dvoje djece i jedna starija žena) i jedan pripadnik HVO-a koji je život izgubio u naknadnoj borbi za oslobođenje sela.
Ubijeni su; Josip Knežević 1976. god. ( tada 17 godina), spavao u sobi na kauču kada ga je rafalom s vrata spavaće sobe ubio pripadnik Armije BiH, Marina Knežević 1979. god. ( tada 14. godina). probuđena pucnjavom, trčala prema pogođenom bratu. Pogođena sa šest metaka iz rafala. Anica Jurić-Vidović 1905. god. (tada 88 god.) Usmrćena u vlastitoj sobi. Napadači su ispalili rafal starici u leđa, uz tešku prostrijelnu ranu vrata (grla). Robert Marić, pripadnik HVO-a. Poginuo u višesatnim intenzivnim borbama tijekom protuudara Protudiverzantskog voda “Bata” i oslobađanja sela
Paralelno s napadom na kuću Kneževića, druga udarna skupina razbila je vrata i prodrla u dom tada 88-godišnje Anice Jurić-Vidović. Prizor koji su međunarodni i domaći istražitelji kasnije zatekli nedvosmisleno ukazuje na egzekuciju s leđa bez ikakvog povoda, budući da starica nije posjedovala oružje niti je bila fizički sposobna za bilo kakav vid pružanja otpora. Medicinska dokumentacija jasno navodi teške ozljede leđa i vrata prouzročene automatskim oružjem. Ovi zločini potvrđuju postojanje matrice viđene u sličnim diverzijama ARBiH diljem općina Konjic i sjeverne Hercegovine. Primjerice, tijekom svirepog masakra u selu Trusina 16. travnja 1993. godine, elitni odred ARBiH “Zulfikar” pod direktnom kontrolom Edina Džeke također je primjenjivao metodologiju nasilnog proboja u obiteljska dvorišta i sumarnih egzekucija civila, pa čak i zarobljenih vojnika u prisustvu njihovih supruga i djece. Takva razina brutalnosti trebala je poslužiti kao katalizator panike i konačnog demografskog egzodusa preostalog hrvatskog stanovništva.
Apsurd rata: Djeca preuzimaju oružje
Upad ARBiH u selo u kojem gotovo i nije bilo odraslih vojno sposobnih muškaraca stvorio je stravičan sociološki presedan – aktivnu participaciju djece u izravnim pješačkim borbama. Očajnički pokušaj obrane golog života iznjedrio je slučajeve herojskog otpora koji su naknadno ušli u anale hrvatske ratne povijesti.
Najupečatljiviji dokaz te borbe jest priča tada 13-godišnjeg dječaka Miroslava Brizara (rođenog 1979., s nepunih 14 godina u trenutku napada), među braniteljima poznatog pod nadimkom Henkel. Brizar je, uslijed stalne ratne opasnosti i svakodnevnog granatiranja, s tek dvanaest godina naučio rukovati automatskom puškom (Kalašnjikov), ciljajući prazne boce u naizgled dječjoj igri koja je bila simptom duboke militarizacije društva. Tog kobnog 18. lipnja, dok su meci parali kuće susjeda Kneževića i Vidovića, Brizar je dobrovoljno preuzeo vatreni položaj kako bi zaštitio desni bok Jurića, oslanjajući se na pomoć svog 17-godišnjeg sumještana i prijatelja Rade Vidovića koji je preuzeo obranu lijevog boka.
Taktika dječaka-branitelja svodila se na gerilsko obmanjivanje brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja. Slijedeći upute, kretali su se između zaklona i povremeno otvarali vatru (“Hodaj malo s jedne strane na drugu, ispali nekoliko metaka da znaju da smo tu”), čime su kod postrojbi ARBiH uspjeli stvoriti iluziju postojanja konsolidirane i znatno brojnije obrambene linije.
Ono što ovu obranu čini jedinstvenom i tragičnom jest prisutnost Brizarove majke na samoj prvoj liniji kontakta. Umjesto bijega u zaklon, majka je stajala tik uz svog sina tinejdžera, aktivno puneći streljivo u prazne okvire puške i vizualno izviđajući perimetar kako bi ga upozorila na nadolazeće opasnosti. Taj nevjerojatni čin roditeljske žrtve i majčinskog pretvaranja u vojnog logističara zabilježen je na autentičnoj video snimci koja je preživjela rat te nedavno postala viralni podsjetnik na nadljudske napore koje je hrvatsko stanovništvo ulagalo u očuvanje opstanka. Snimka nepobitno oslikava svu apsurdnost rata: djeca prisiljena prekinuti djetinjstvo i postati egzekutori sile kako bi spriječila fizičko uništenje vlastitih obitelji.
Taktički odgovor HVO-a: Protuudar i dugoročna stabilizacija fronta
Prvi val napada stvorio je kratkotrajni strateški proboj, no vijest o ubijenoj djeci i padu prvih kuća brzo je stigla do operativnih zapovjedništava HVO-a u Prozoru. Prema uspostavljenim protokolima, za ovakve tipove ugroza mobilizirane su interventne snage specijalizirane za izvođenje protudiverzantskih i jurišnih borbi. Ključnu ulogu u povratu teritorija odigrao je Protudiverzantski vod “Bata”, formacija HVO-a zadužena za saniranje rupa u liniji i neutralizaciju ubačenih grupa.
Borbe su se vodile satima, prvenstveno zbog složenosti situacije; vojnici ARBiH već su se bili utvrdili unutar osvojenih objekata, preusmjeravajući vatru iz dnevnih boravaka i dvorišta hrvatskih kuća te istovremeno provodeći palež gospodarskih objekata. Tijekom ove iscrpljujuće taktičke operacije potiskivanja snaga ARBiH nazad prema šumskom pojasu i selu Here, HVO je pretrpio i vojne gubitke. Istaknuti vojnik Robert Marić poginuo je u izravnoj razmjeni vatre pokušavajući neutralizirati neprijateljska uporišta u Jurićima. Marićeva pogibija jasno odvaja civilne žrtve, likvidirane u neborbenim uvjetima, od legitimnih vojnih gubitaka nastalih tijekom vojne akcije.
Do kraja dana, HVO je u potpunosti vratio nadzor nad Jurićima i stabilizirao ovu kritičnu točku, onemogućivši dublji prodor muslimanskih snaga u općinu. Taktički problem kojeg je predstavljalo neprijateljsko uporište u selu Here riješen je tek znatno kasnije. Konačna pobjeda HVO-a na tom dijelu bojišnice ostvarena je tijekom operacije “Tvigi ’94”, krajem siječnja 1994. godine. Tada je Ramska brigada HVO-a, nakon cjelodnevnih žestokih bitaka sa snagama ARBiH, uspjela zauzeti Here i kotu Zavišće, čime je trajno uklonjena neposredna vojna prijetnja za Juriće i okolna naselja, uspostavljajući novi, povoljniji odnos snaga na ramsko-uskopaljskoj bojišnici u mjesecima neposredno uoči mira.
- Dvostruki kriteriji ili različiti zakoni? Presuda koja otvara neugodna pitanja
Nedavna presuda zadarskog suda ponovno je u središte javnosti dovela bolnu temu o kojoj se u Hrvatskoj godinama raspravlja. Naime, veličanje agresije kroz javno pjevanje… Pročitaj više: Dvostruki kriteriji ili različiti zakoni? Presuda koja otvara neugodna pitanja - Razbijen narko-lanac u Istri: Uhićeno sedam osoba
USKOK je pokrenuo istragu protiv sedmero hrvatskih državljana zbog sumnje na krijumčarenje droge u sastavu zločinačkog udruženja te pranje novca, čime su stekli protupravnu imovinsku… Pročitaj više: Razbijen narko-lanac u Istri: Uhićeno sedam osoba - Hrvatski sabor donosi novi zakon kojim se sveobuhvatno uređuju veterinarski lijekovi i medicinski proizvodi
Hrvatski sabor donosi novi zakon kojim se sveobuhvatno uređuju veterinarski lijekovi i medicinski proizvodi. Cilj je usklađivanje s EU propisima, jačanje javnog zdravlja te uvođenje… Pročitaj više: Hrvatski sabor donosi novi zakon kojim se sveobuhvatno uređuju veterinarski lijekovi i medicinski proizvodi - Tko ima pristup vašim podacima? Novi Zakon o statistici pod povećalom: “Ovo je udar na privatnost!”
ZAGREB – Novi Zakon o statistici izazvao je žestoke reakcije u Saboru zbog straha od zloporabe podataka građana i poduzetnika te nedostatka zaštitnih mehanizama. Zastupnik… Pročitaj više: Tko ima pristup vašim podacima? Novi Zakon o statistici pod povećalom: “Ovo je udar na privatnost!” - Vlada mijenja Zakon o statistici: Država traži pristup podacima privatnika za brže reakcije u krizama
Novi Zakon o statistici izazvao je žustru polemiku u Hrvatskom saboru. Dok Vlada rješenje brani potrebom za brzim pristupom informacijama u kriznim vremenima, oporba oštro… Pročitaj više: Vlada mijenja Zakon o statistici: Država traži pristup podacima privatnika za brže reakcije u krizama - Eksplicitne scene umjesto obiteljske zabave: Skandal u Istri zgrozio roditelje, direktorica TZ-a uputila hitnu ispriku
Skandal u Istri izazvao je lavinu negativnih reakcija nakon što je u općini Tar-Vabriga, u sklopu festivala reklamiranog kao obiteljski događaj, izvedena predstava s potpuno… Pročitaj više: Eksplicitne scene umjesto obiteljske zabave: Skandal u Istri zgrozio roditelje, direktorica TZ-a uputila hitnu ispriku - Hrvatsko-bošnjački sukob: Tragedija Srednje Bosne i sjeverne Hercegovine (1993.)
Na katolički blagdan Srca Isusova, 18. lipnja 1993. godine, nezapamćeni napad na Juriće zauvijek je promijenio povijest ramskog kraja. Dok je većina mještana boravila na… Pročitaj više: Hrvatsko-bošnjački sukob: Tragedija Srednje Bosne i sjeverne Hercegovine (1993.) - Računalna prijevara: Požeškoj Županiji ukradeno 700.000 €
Nezapamćena računalna prijevara potresla je Požeško-slavonsku županiju, gdje je kroz visoko sofisticirani napad iz proračuna neovlašteno otuđeno frapantnih 700.000 eura. Sredstva su bila namijenjena strateškom… Pročitaj više: Računalna prijevara: Požeškoj Županiji ukradeno 700.000 € - Ponos i sjećanje u Vinkovcima: Svečano obilježena 35. obljetnica osnutka 2. bojne 3. gardijske brigade “Kune”
VINKOVCI – U ozračju dubokog pijeteta, zajedništva i ponosa, u Vinkovcima je danas svečano obilježena 35. obljetnica osnivanja legendarne 2. bojne 3. gardijske brigade “Kune”… Pročitaj više: Ponos i sjećanje u Vinkovcima: Svečano obilježena 35. obljetnica osnutka 2. bojne 3. gardijske brigade “Kune” - Busovačke staje: Istina o krvavom masakru
Na današnji dan obilježava se obljetnica za Busovačke staje, mjesto gdje je počinjen stravičan ratni zločin nad hrvatskim civilima i braniteljima Srednje Bosne. BUSOVAČA —… Pročitaj više: Busovačke staje: Istina o krvavom masakru
