Portal Veterani - Thompson, Terasa I Hrvatska Pravna Drama: Tko Smije, A Tko Ne Smije Kročiti Na Pločice Doma?

Ah, Hrvatska – zemlja u kojoj i terasa može postati državno pitanje. U drugim zemljama ljudi vode sporove oko milijardi, naftnih polja i međunarodnih granica. Kod nas – oko pločica na kojima se ujutro pije kava. Ipak, kad se radi o Marku Perkoviću Thompsonu, i terasa dobiva status nacionalnog interesa.

Odvjetničko društvo Višić & Višić ponovno je izašlo pred javnost kako bi podsjetilo sve nas, od Baranje do Cavtata, da dom nije mjesto u koje se ulazi preko tuđih ljestvi, nego kroz ulazna vrata. I da, čak ni novinari – ti vječni čuvari demokracije – ne smiju preskakati ograde i pentranjem po metalnim ljestvama obavljati “istraživački rad”.

Optužnica protiv Danke Derifaj i suradnika zbog provale na terasu Marka Perkovića Thompsona

Terasa kao metafora hrvatske politike

Ako malo bolje razmislimo, terasa u ovom slučaju nije samo terasa. Ona je simbol. Za jedne – Thompsonov privatni prostor, utočište obitelji i sveto mjesto kave na miru. Za druge – metafora borbe protiv “moćnika” i granica slobodnog novinarstva.

No, budimo iskreni: možda je ova terasa najbolja metafora za cijelu Hrvatsku. Svi bismo htjeli kročiti na nju, baciti pogled s njezinog ogradnog zida, a da pritom zaboravljamo na jednostavno pitanje – jesmo li dobili dopuštenje domaćina?

HND o Thompsonovoj tužbi protiv novinarke Danke Derifaj

Policija, sudovi i javnost – tko kome drži ljestve?

Mediji su navodili jedno, odvjetnici tvrde drugo, a HND poziva na zaštitu novinara. U ovoj pravnoj sapunici, čak se i policija našla u nezahvalnoj ulozi – jer, kako kažu odvjetnici, nije na njima da utvrđuju je li počinjeno kazneno djelo. To radi državno odvjetništvo.

Dakle, dok jedni drže ljestve, drugi se penju, treći snimaju, a četvrti pišu, ostaje nam pitanje: gdje završava sloboda medija, a gdje počinje nepovredivost doma?

Hrvatska logika: “Pozvoni, sinko”

Odvjetnici su jednostavno zaključili: da su novinarka i snimatelj pozvonili na vrata obitelji Perković, možda bi sve bilo drukčije. Ali tko bi onda gledao TV prilog u kojem se novinari pretvaraju u akrobate s metalnim ljestvama?

I tu dolazimo do ključne pouke: Hrvatska možda nema stabilnu energetsku politiku, možda nema ni jasnu strategiju o demografiji, ali ima jedno – beskrajnu ljubav prema dobrim starim kavanskim raspravama o vlasništvu terasa.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Poštovani mediji,

Potaknuti neistinitim i netočnim navodima iznesenim u medijima tijekom protekla dva dana, a kojima se pokušava rad novinara izdignuti iznad Ustava RH, zakona RH, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda EU, ponovno se obraćamo u svojstvu odvjetničkog društva koje zastupa prava Marka Perkovića – Thompsona i njegove obitelji.

Javnost je nužno upoznati s točnim činjeničnim stanjem vezanim za događaj iz kolovoza 2021.g. koji je bio povod za podnošenje optužnice protiv novinarke Danke Derifaj Mikulaš, snimatelja Petra Janjića i susjeda Branka Miodraga, kao i ukazati na neistinite tvrdnje kojima se pokušava opravdati nezakonito postupanje navedenih sudionika.

Na konferenciji za medije koju je sazvalo Hrvatsko novinarsko društvo između ostalog je navedeno: „Podsjećam da policija nije utvrdila da postoje obilježja prekršaja ili kaznenog djela i da je 29. 8. 2021. Općinski sud u Splitu objavio da pjevač nije vlasnik terase.“ (predsjednik HND-a Hrvoje Zovko).

U istoj rečenici su navedene dvije netočne i neistinite informacije.

Policija nije ovlaštena utvrđivati postoje li ili ne postoje obilježja kaznenog djela u postupanju sudionika predmetnog događaja, pa ni u bilo kojem drugom slučaju počinjenja kaznenog djela. Odredbama Zakona o kaznenom postupku RH jasno su definirana prava i obveze policije, kao i tko utvrđuje postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo. To nije policija, nego nadležno državno odvjetništvo, u ovom slučaju Općinsko državno odvjetništvo u Splitu. Policija je službeno tijelo koje za potrebe državnog odvjetništva provodi određene radnje u svrhu prikupljanja dokaza kako bi upravo državno odvjetništvo utvrdilo ima li u nečijem postupanju elemenata kaznenog djela.

Neistinita je informacija da je Općinski sud u Splitu ikada objavio da Marko Perković Thompson nije vlasnik terase.

Još tada (2021.g.) je nažalost jedino Večernji list vjerodostojno i jasno objavio tu vijest pod naslovom: „Preokret u slučaju Thompson, sud se službeno oglasio: ‘Nismo rekli da terasa nije njegova‘“

Podsjećamo dakle da je Općinski sud u Splitu u svom odgovoru od 9. rujna 2021.g., potpisanom od strane tadašnje predsjednice suda Marine Boko, koji Vam još jednom dostavljamo na znanje, jasno naveo:

“Dana 1. rujna 2021. u Ured predsjednice suda zaprimljen je podnesak odvjetnika Marka Višića u kojem traži od suda ponovni odgovor na upit je li Općinski sud u Splitu izjavio da Marko Perković nije vlasnik terase koja se nalazi na čest. zem. 44/2 Z.U. 17320 K.O. Split. Ovim putem obavještavate se kako Općinski sud u svom prethodnom odgovoru novinaru od 27. kolovoza 2021. ne navodi tko je ili nije vlasnik predmetne nekretnine.”

Obmanjivanje javnosti netočnom i neistinitom informacijom da je utvrđenje policije suprotno utvrđenju Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao i neistinitom informacijom da je Općinski sud u Splitu objavio kako naša stranka nije vlasnik terase, u suprotnosti je sa Zakonom o medijima RH i Kodeksom časti hrvatskih novinara.

Budući je tada (2021.g.) medijima jasno i detaljno objašnjeno na čemu se temelji pravo vlasništva naše stranke na predmetnoj terasi, nemamo potrebu se ponavljati. Marko Perković je isključivi vlasnik terase kojom su se kretali optuženici i kao takav je upisan u zemljišnim knjigama.

Nužno se osvrnuti i na pokušaj legalizacije protuzakonitog postupanja optuženika, a sve kako se u medijima navodi, u svrhu istraživačkog novinarstva.

Nitko, pa ni novinar, ne smije počiniti kazneno djelo prilikom obavljanja svog rada u svrhu ispunjavanja radnih zadataka.

Dom kao objekt pravne zaštite, zaštićen je Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda EU, Ustavom RH i Kaznenim zakonom RH.

Članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje: „Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.“

Članak 38. Ustava RH propisuje: „Dom je nepovrediv. Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.“

Članak 141. st. 1. Kaznenog zakona RH propisuje: „Tko neovlašteno prodre u tuđi dom ili poslovni prostor ili zatvoreni ili ograđeni prostor koji pripada tom domu ili poslovnom prostoru ili se na zahtjev ovlaštene osobe otuda ne udalji, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“

Dom koji se štiti odredbama kaznenog zakona nije vezan s pravom vlasništva, pa su svakako nebitni navodi kako novinarka nije znala čije je vlasništvo terasa (iako je to mogla provjeriti uvidom u zemljišne knjige). Tako u Presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bjedov protiv Hrvatske stoji utvrđenje: „Dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja.“ ili u predmetu Brezec protiv Hrvatske: „Pozivati se na pravo na dom može i osoba koja je u stanu živjela godinama, bez ikakve pravne osnove.“

Iz opisa kaznenog djela jasno proizlazi da nije bitno tko je vlasnik prostora koji predstavlja nečiji dom, već je jedino bitno je li prostor u koji je netko ušao nečiji dom, bez obzira na postojanje pravnog osnova za korištenje tog prostora (iako se u ovom slučaju radi o vlasništvu naše stranke). Kazneni zakon ne štiti vlasništvo već privatnost prostora koji osoba koristi.

Upravo iz tv priloga izrađenog za potrebe emisije „Potraga“ svatko tko upotrijebi pažnju prosječnog čovjeka može utvrditi da su se sudionici kretali terasom koja čini jedinstvenu cjelinu doma obitelji Perković.

Iz istog tv priloga može se utvrditi da bi svatko tko upotrijebi pažnju prosječnog čovjeka trebao barem posumnjati u zakonitost vlastitog pohoda koji započinje ulazom u stan susjeda koji se nalazi ispod terase, nastavlja dalje s prelaskom ograde balkona tog susjednog stana kako bi stupio na zajednički prostog zgrade na kojem su protuzakonito i nesigurno postavljene metalne ljestve (u tv prilogu se vidi kako susjed Branko Miodrag pridržava ljestve novinarki Danki Derifaj da bi se ona mogla uspeti), te konačno s tih ljestvi preskače ogradu terase obitelji Perković kako bi stupila na istu.

Uostalom, mogli su pozvoniti ili pokucati na ulazna vrata i tražiti dopuštenje da ih se primi na terasu, što nisu učinili.

Da je prodor sudionika u dom obitelji Perković protuzakonit proizlazi i iz činjenice da ni policija ne smije ulaziti u nečiji dom bez naloga, pa se takvo postupanje policije sankcionira još težom kaznom propisanom čl. 141. st. 2. Kaznenog zakona RH.

Ovdje se dakle ne radi o zaštiti „moćnika“ kako se navodi u pojedinim medijima, nego o zaštiti građanina RH, kojemu je narušeno pravo na nepovredivost doma. Optužnica bi trebala biti podnesena protiv svakog novinara ili bilo koje druge osobe koja na teritoriju RH neovlašteno uđe u prostor koji predstavlja tuđi dom.”

Priopćenje potpisuju odvjetnik Marko Višić i odvjetnica Iva Višić.