Zagreb, 30. svibnja – Hrvatska danas svečano obilježava Dan državnosti, prisjećajući se povijesnog trenutka 1990. godine kada je, nakon desetljeća komunističke vlasti, na Trgu svetog Marka konstituiran prvi demokratski, višestranački Hrvatski sabor. Tog je dana započeo nezaustavljiv hod prema neovisnosti, slobodi i demokratskoj državnosti hrvatskoga naroda.
Bila je to kulminacija stoljetne borbe za pravo hrvatskoga naroda da odlučuje o vlastitoj sudbini. Višestranački izbori u travnju i svibnju 1990. godine, prvi slobodni nakon Drugog svjetskog rata, donijeli su uvjerljivu pobjedu Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), čime je otvoren put političkim promjenama koje su promijenile tijek hrvatske povijesti. Prvom predsjedniku Sabora Žarku Domljanu, potpredsjednicima Ivici Percanu, Stjepanu Sulimancu i Vladimiru Šeksu, predsjedniku Izvršnog vijeća Stjepanu Mesiću i predsjedniku Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franji Tuđmanu, povjerene su odgovorne zadaće vođenja države kroz povijesne izazove.
Prvi višestranački Sabor imao je 351 zastupnika raspoređenih u tri vijeća – općina, udruženog rada i društveno-političko vijeće. Unatoč izazovima i ratnim okolnostima koje su uslijedile, taj je saziv donio niz ključnih odluka: raskid državno-pravnih veza s bivšom SFRJ, proglašenje hrvatske suverenosti i samostalnosti, te donošenje tzv. Božićnog ustava krajem 1990.
Tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan u svom je govoru pozvao zastupnike na zajedništvo i odgovornost: „Veliko povjerenje koje su nam birači iskazali obvezuje nas da poštujući prošlost, usmjerimo pogled na budućnost – da okupimo sve ljude dobre volje u ostvarenju cilja slobodne, demokratske i suverene Hrvatske.“
Obraćajući se zastupnicima u sabornici, predsjednik Tuđman snažno je naglasio kontinuitet hrvatske državnosti i ulogu Hrvatskog sabora kroz povijest. „Ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskoga narodnog života nije bila tako izrazito očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora“, poručio je Tuđman, podsjećajući na tisućljetnu tradiciju hrvatske samobitnosti.
U svom povijesnom govoru podsjetio je na slavne trenutke iz hrvatske prošlosti: od narodnih sabora u ranom srednjem vijeku, preko krunidbe kralja Tomislava 925. godine na Duvanjskom polju, sve do srednjovjekovnih sabora koji su potvrđivali kraljeve, donosili zakone, određivali poreze, upravljali vojskom i branili hrvatsku državnost. I tijekom vladavine Habsburgovaca i unije s Ugarskom, Hrvatski sabor i hrvatski banovi ostali su bedem nacionalne suverenosti.
Tuđman je podsjetio i na ključni trenutak 29. listopada 1918. kada je Hrvatski sabor raskinuo sve veze s Austro-Ugarskom, kao i na činjenicu da nikada nije ratificirao ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom, što je činilo temelj za osporavanje legitimiteta Kraljevine SHS. Sabor, iako često obespravljen i ušutkan tijekom 20. stoljeća, nikada nije prestao biti simbol i čuvar hrvatske državne misli.
Svečano zasjedanje Sabora 30. svibnja 1990. bilo je više od političkog čina – bilo je to ostvarenje stoljetnog sna generacija Hrvata koji su se borili, patili i ginuli za slobodu. Bila je to povijesna prekretnica iz koje će proizaći proglašenje neovisnosti 25. lipnja 1991., obrana u Domovinskom ratu i međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
No, Tuđman je istovremeno upozorio na ozbiljnost trenutka i složenost izazova pred novom demokratskom vlasti. Nije bilo mjesta za trijumfalizam ni olaka obećanja. Umjesto toga, pozvao je na razboritost, jedinstvo i odgovornost – jer, kako je naglasio, pred Hrvatskom je bio mukotrpan put povratka europskim civilizacijskim, kulturnim i gospodarskim vrijednostima.
U svojoj viziji, Tuđman nije zanemario ni prošlost. Naglasio je važnost razlikovanja između onoga što je bilo pogubno u bivšem jednostranačkom sustavu i onoga što se, premda rođeno u neslobodnom vremenu, ipak može vrednovati i uključiti u temelje nove države. Njegov realizam i državnički ton jasno su dali do znanja da Hrvatska ne kreće iz ničega, već s dubokim iskustvima – dobrim i lošim – iz kojih mora crpiti snagu za budućnost.
“Problemi s kojima se suočava nova vlast brojni su, složeni i zamršeni. Od vlasničkih odnosa, preko gospodarskog života, do ustavnog poretka i modernizacije javnih službi – izazova ne manjka,” istaknuo je Tuđman.
U govoru koji se i danas smatra jednim od najvažnijih političkih izričaja moderne hrvatske povijesti, predsjednik Tuđman se osvrnuo i na međunarodni kontekst. U vremenu kada se raspadao Istočni blok, kada su se zemlje bivšeg socijalističkog poretka borile za pravo na samoodređenje, Hrvatska je hrabro stupila na povijesnu pozornicu.
“Slobodnom voljom naroda izraženom na najdemokratskiji način pripala je vlast onima koji su jasno i nedvosmisleno zastupali vjekovne težnje hrvatskog naroda – da bude slobodan i svoj na svome.”
Iako su mnogi tada sumnjali u političku zrelost mladih demokracija poput Hrvatske, izbori i mirna tranzicija vlasti uvjerili su i domaću i svjetsku javnost u ozbiljnost hrvatskih nastojanja. Čak su i najkritičniji promatrači morali priznati da je Hrvatska, 30. svibnja 1990., ostvarila jednu od najsjajnijih pobjeda demokracije u srednjoj i istočnoj Europi.
Danas, s vremenskim odmakom i sviješću o svim žrtvama koje su uslijedile u borbi za neovisnost, Dan državnosti nije samo podsjetnik na jedan svečani trenutak. On je simbol hrabrosti, vizije i odlučnosti hrvatskog naroda da izgradi vlastitu državu – pravnu, demokratsku i europsku.
U vremenu političkih previranja i gospodarskih izazova, poruke iz govora prvog predsjednika ostaju aktualne. Njegov poziv na rad, odgovornost i upornost odzvanja kao trajna poruka svim generacijama: da Hrvatska nije dana u naslijeđe, nego u trajno povjerenje – da je čuvamo, obnavljamo i razvijamo.
Zato se danas s ponosom prisjećamo 30. svibnja 1990. – dana kada je Hrvatska zakoračila u svoju budućnost.
Dan državnosti prvotno se obilježavao 30. svibnja – od 1991. do 2001. godine, kao datum kada je simbolično započet proces stvaranja demokratske i samostalne države.
Godine 2001., izmjenom zakona u mandatu vlade Ivice Račana, premješten je na 25. lipnja, kako bi se obilježavala odluka Hrvatskog sabora iz 1991. o proglašenju neovisnosti i raskidu svih veza s bivšom SFRJ.
Istodobno je 30. svibnja postao Dan Hrvatskog sabora, ali više nije bio državni blagdan niti neradni dan.
Od 2020. godine, na prijedlog Vlade Andreja Plenkovića, Dan državnosti je ponovno vraćen na 30. svibnja. To je učinjeno izmjenama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, koje su prihvaćene krajem 2019., a stupile na snagu 1. siječnja 2020.
Vlada je time željela vratiti simboliku početka demokracije u Hrvatskoj, odnosno početka višestranačkog parlamentarizma.
Predsjednik Republike Zoran Milanović proteklih godina nije sudjelovao na obilježavanju Dana državnosti, 30 svibnja, uz objašnjenje da je HDZ taj datum proizvoljno proglasio Danom državnosti.
